Neka vam je viječna slava i HVALA !
Laka im hrvatska gruda
za koju su dali svoje živote!
Evo ovako: slabo se sjećam datuma i mjesta, ali krenemo mi u proboj linije na Dinari, mislim da se zvalo Medvjeđa draga. Tako mi krenemo navođeni izvidnicima i šta se desi —– upadnemo u unakrsnu vatru, aj dobro velimo mi jbg ležimo tako neznam možda sat vremena u snijegu i dodavamo čuturicu između sebe, kad odjednom zalaje PK-tejac, di ćeš sad mislim se jadna ti majka, pade Mate Vuletić, pade Marko Basić, pade Marko Tošić, pade Grgo Zec, ranjen moj prijatelj Kovačević, od svakud čuješ samo jauke i zapomaganja, a meni uvališe motorolu u ruku i kažu sad ti vodiš. Snijega kolko oćeš mi promrzli, a oni u dobro pripremljenim bunkerima, zovem pok. Matijaša da nas pokrije, kaže nemože na brdu smo u šumi jbg, zovem minobacače, kažu ne mogu ne garantiraju da neče nas pogodit, ops zaboravija sam reći da smo na 20-30 metara od neprijatelja.
I tako mi izgubišemo najbolje borce, zima stisnula hladno do boga, javlja se Vukoja i kaže eno Chigra i Banovac probijaju stranu, niko sritni od mene, ali triba se dignit na puškomet. S moje desne strane dobar prijatelj Pataća, baš smose znali kad koji šta misli i opali on rafal i mi krenemo uzbrdo.
Uđem u bunker, pretražujemo ubijene kad ono suprise sve neki rusi, sve neka nepoznata imena, al jebe se nama za to mi samo mislimo na naše koji su poginuli i ranjeni. Sa svih strana stižu putem veze obavijesti da smo probili liniju, al takvi smo mi dok ne vidimo ne virujemo.
I tako kažu oni nama spustite se u Rujane (ako se ne varam) sad čedoć smjena. I čekamo mi i čekamo i dočekamo, spuštamo se tako niz brdo i ja zovem pok. Matijaša: di ste? Kaže on sad ćemo upalit svijetla na transporterima da vidite di idete ————-a mene da izvinete boli kurac di idem, ja sam već bio u paklu, ne može bit gore, a stalno mislim o ljudima koji su ostali.
Dođemo u to jebeno selo ne znam kako se zove (mislim Rujani) prvo što me dočeka je SIS-ovac pita šta je bilo kako je bilo————imam svjedoke za ovo šta sam mu reka:
ma jebi se šta nisi iša s nama pa bi vidija šta je bilo.
by Ivica Buljac
![](https://domoljubni.hr/wp-content/uploads/2023/12/412297700_762844722543777_6150781563815818416_n-1.webp?x24307)
NAVIK ON ŽIVI KI ZGINE POŠTENO
23.12.1994 – 23.12.2022
Stjepan Dropulić
Mate Vuletić
Marko Basić
Marko Tošić
Grgo Zec
Nevenko Petric
Zvonimir Rajčić – preminuo 14.01.1995.
Počivali u miru Božjem HRVATSKI VITEZOVI
![](https://domoljubni.hr/wp-content/uploads/2023/12/navik-domoljubni-hr-1.png?x24307)