U Podrašnici kod Mrkonjić Grada (BiH) poginuo je 9. listopada 1995. godine general-bojnik Andrija Matijaš Pauk. Poginuo je tijekom operacije Južni potez u sukobu sa srpskim snagama u selu Podrašnica na ulazu u Mrkonjić Grad. Njemu u spomen 4. gardijska brigada Hrvatske vojske dobila je naziv Pauci, a njihova kninska vojarna također nosi isti naziv.
-Drugog dana operacije Južni potez, 9. listopada 1995., na prilazu Mrkonjić gradu poginuo je heroj Domovinskog rata Andrija Matijaš – Pauk. Kao i u dotadašnjim bitkama Matijaš je krenuo iz prvih redova, vozeći se na oklopnom vozilu…
Matijaš je rođen 1947., a završio je školu za dočasnike oklopno-mehaniziranih postrojbi. Tijekom karijere u Jugoslavenskoj narodnoj armiji posvetio se vojnom sportu i postao vrlo uspješan sportaš i instruktor. JNA je napustio kada je počela agresija na Hrvatsku, a nakon ratnog iskustva na Banovini, pristupa 4. brigadi.
Rat je počeo kao pješak, no iskazuje velike organizacijske sposobnosti i hrabrost, a istaknuo se u borbama za oslobođenje juga Hrvatske, posebno u operaciji Vlaštica. Već dotad je od zarobljenih srpskih tenkova ustrojio Samostalnu tenkovsku satniju koja prerasta u Oklopnu mehaniziranu bojnu brigade.
Dodatno ojačan Oklop 4. brigade pokazao se presudnim u oslobađanju Ravnih kotara tijekom operacije Maslenica. U tim borbama Matijaš je višestruko ranjen, no napustio je bolnicu i vratio se na bojište. Nakon obrane zadarskog zaleđa, preuzima dužnost načelnika oklopnih postrojbi, a iduće godine postaje načelnik stožera 4. brigade.
U operacijama: Zima 94, Skok 1, Skok 2 i Ljeto 95 njegovi tenkovi su oslobađali Dinaru, Livanjsko polje i Bosansko Grahovo, a Matijaš je kao zamjenik zapovjednika imao važnu ulogu. Nakon pobjedničke Oluje sudjeluje u operacijama Maestral i Južni potez, pri čemu je poginuo.
![](https://domoljubni.hr/wp-content/uploads/2023/10/amp3.webp?x24307)
”Kad krenemo, gorjet će nebo i zemlja“. Po toj je rečenici, izgovorenoj uoči akcije Maslenica, ostao zapamćen legendarni junak Domovinskog rata, general-bojnik Andrija Matijaš zvan Pauk. Konkretan, jezgrovit, urođenog autoriteta kojim je ulijevao samopouzdanje svojim vojnicima. Na bojištu uvijek prvi, a tako je bilo i 9. listopada 1995. kad je sa svojom postrojbom drugog dana operacije Južni potez na oklopu krenuo u bitku kod Mrkonjić Grada. Iako tijekom Domovinskog rata nije izgubio niti jednu bitku, nažalost, kraj ove nije dočekao, poginuo je nakon što je protuoklopna raketa pogodila njegov oklopni transporter.
Matijaš je odlikovan najvišim državnim odličjima, a pokopan je u rodnoj Marini kod Trogira. Zauvijek će ostati zapamćena Matijaševa proročanska najava oslobađanja okupirane Hrvatske: „Kad krenemo, gorjet će nebo i zemlja“. U spomen na Matijaša, posmrtno promaknutog u general-bojnika, Četvrta brigada dobila je naziv Pauci, a vojarna u Kninu nosi njegovo ime.
O njemu je ovako pisao i Hrvatski vojnik:
Poslušajte nadahnutu propovijed Fra Ignacija Vugdelije na sprovodu Andrije Matijaša-Pauka
-”Pao je junak da bismo mi mogli živjeti… Kad budete brojili imena onih koji su narod vodili do cilja, nemojte zaboraviti ime stožernog brigadira Andrije Matijaša,” rekao je iznad Matijaševa odra fra Ignacije Vugdelija.‘
Samo 10.kilometara od Banja Luke- čekali su spremni hrvatski tenkisti i ratnici-09.10.1995. Nastala je ova slika. Sami pogledi sve govore…tog kobnog dana…gubimo zapovjednika i oca oklopa… po naj više velikog čovjeka i velikog prijatelja…
Andrija Matijaš
“PAUK”
POČIVAJ U MIRU BOŽIJEM RATNIČE!-Napisao je tada mladi hrvatski branitelj i tenkist Dražen Milardović
1995. godine, trećeg dana operacije “Južni potez”, došlo je do pucanja neprijateljske obrane te je 7. gardijska brigada “Pume” nastavila napredovanje prema hidroenergetskim postrojenjima na Vrbasu.
4. gardijska brigada “Pauci” približila se južnim dijelovima Manjače, a 1. HGZ izbio je na Čađavicu i napredovao prema vojnom poligonu Manjača. Istog dana 126. domobranska pukovnija dostigla je zadanu liniju bojišnice i krenula u obranu, štiteći lijevi bok hrvatski…
FOTO-HVO-facebook
Dana 8. listopada 1995. započela je posljednja oslobodilačka operacija hrvatskih snaga: „Južni potez“.
Bila je pokrenuta stoga što čelnici bosanskih Srba, unatoč seriji teških poraza, nisu priznavali da su vojno poraženi, već su naprotiv pokrenuli nekoliko relativno uspješnih akcija protiv Armije BiH u sjeverozapadnoj Bosni.
Zato su Hrvatska vojska i Hrvatsko vijeće obrane snažano udarili na bojišnici između rijeka Sane kod Ključa i Vrbasa. Zbog lošeg vremena, prvog dana operacije izvođeni su taktički manevri u cilju zbunjivanja protivnika, a silovit napad pokrenut je drugog jutra pri čemu su velik uspjeh na glavnom smjeru napada ostvarile 4. i 7. gardijska brigada, 1. hrvatski gardijski zdrug i 126. domobranska pukovnija Hrvatske vojske.
Veliki posao odradile su i združene snage gardijskih brigada Hrvatskog vijeća obrane i specijalne policije koje su napredovale ka Hidroelektrani Bočac. U razmjerno kratkotrajnoj operaciji do 12. listopada oslobođen je prostor od oko 800 četvornih kilometara, oslabio je srpski pritisak spram Armije BiH, a prodorom su hrvatske snage došle nadomak Banje Luke.
Osvojen je Mrkonjić Grad, planinski masiv Manjače, a zauzimanjem hidroelektrane Bočac cjelokupan energetski sustav na Vrbasu stavljen je pod hrvatsku kontrolu. Po zapovijedi generala Ante Gotovine Srbima je na 20-ak minuta isključena struja, kao jasna poruka u kakvoj se situaciji nalaze.
Ipak, Sjedinjene Američke Države, koje su isprva podržale operaciju, učinile su pritisak da se ona okonča bez zauzimanja Banje Luke, navodno želeći da se izbjegne nova izbjeglička kriza.
Fantastičan uspjeh hrvatskih snaga zasjenjen je pogibijom zamjenika zapovjednika 4. gardijske brigade i heroja Domovinskog rata, Andrije Matijaša Pauka, ali i dugih hrvatskih ratnika, koji su ginuli čak i poslije okončanja operacije jer Srbi su nastavili izvoditi uzaludna borbena djelovanja. 18. listopada poginuo je zadnji branitelj u Domovinskom ratu, pripadnik 2. gardijske brigade HVO-a, Toni Dragoje.
Unatoč velikim žrtvama, cilj je postignut jer po okončanju operacije „Južni potez“ Srbi su napokon priznali ratni poraz, što je uskoro rezultiralo potpisivanjem mira u američkom gradu Daytonu.
T.H.