Povijesno društvo Požega i Ličko zavičajno društvo Vila Velebita organizirali su predstavljanje knjige dr. sc. Ivana Mance „Kosinjska tiskara“. Riječ je o znanstvenome djelu u kojem je autor obranio stav da je „Misal po zakonu Rimskoga“ dvora tiskan 1483. godine u Kosinju. Iako je taj stav tijekom 19. i 20. stoljeća osporavan, autor je dokazao da je spomenuti hrvatski prvotisak ugledao svijetlost dana u kosinjskoj tiskari. Ta glagoljska knjiga jedan je od najvažnijih bisera hrvatske kulturne baštine.
Na početku svečanoga predstavljanja Pjevački zbor Ličkoga zavičajnog društva Vila Velebita izveo je dvije kompozicije s ličkim i slavonskim motivima, a potom je sve prisutne pozdravio prof. dr. sc. Josip Fajdić. O knjizi su govorili prof. dr. sc. Danijel Patafta s Katoličkoga Bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Josip Jurčević i autor dr. sc. Ivan Mance. Predstavljanje je moderirao profesor Vinko Tadić, prenosi pozega.eu.
Autor je knjigom „Kosinjska tiskara“ dao važan doprinos poznavanju hrvatske kasnosrednjovjekovne pismenosti. Iznio je uvjerljive dokaze kojima je osporio stavove o drugim lokalitetima tiskanja „Misala po zakonu rimskoga dvora“. Opisao je i probleme tijekom nastojanja da mu to bude tema doktorske disertacije. Na koncu uspio je u svojim zamislima. Knjiga Ivana Mancea zasigurno će izazvati pažnju stručnjaka, ali i zaljubljenika u kulturnu povijest.
U Kosinju se nalazi mnoštvo arheoloških, većinom neistraženih lokaliteta.
-U mjestu Kosinj, u Lici, otisnuta je prva hrvatska tiskana knjiga – Misal po zakonu rimskoga dvora, 22. veljače 1483. godine. Radi se o prvom kršćanskom Misalu u Europi koji nije otisnut na latinici, već na nekom drugom pismu i jeziku, u ovom slučaju na hrvatskoj glagoljici i hrvatskom jeziku. Do danas je očuvano dvanaest nepotpunih primjeraka, od čega sedam u Hrvatskoj i pet izvan Hrvatske. Samo 28 godina nakon otkrića Gutenbergovog tiskarskog stroja, tiskaru je u Kosinju osnovao Anž (Ivan) VIII. Frankapan Brinjski, a na poslovima dotiskivanja radio je autohtoni Kosinjan Ambroz Kacitić od plemena Kolunića iz kosinjskog srednjovjekovnog sela Dubovik. Ambroz Kacitić ili kako sam sebe naziva Broz žakan ostavio je u slijepim otiscima u našem Prvotisku tragove o sebi, o kosinjskim pavlinima i svom tiskarskom poslu. Kosinjska tiskara otisnula je još najmanje tzv. Kosinjski brevijar, odnosno glagoljski Brevijar po zakonu rimskoga dvora iz 1490. godine (ne 1491.), od kojeg danas imamo sačuvano dva nepotpuna primjerka.
Kosinj je bio važno srednjovjekovno središte, spominje se u formi župe Bočać već u 11. stoljeću, da bi iz 14. stoljeća imali sačuvane kosinjske glagoljske spomenike kao najstarije u Lici: glagoljski oltarni kamen iz 1320. godine te nedavno utvrđen Kosinjski rukopisni glagoljski misal iz 1374. godine. Od 16. do kraja 19. stoljeća Kosinj dolazi ucrtan pod 30 različitih toponima u ukupno 225 povijesnih karti. Ne postoji geografski prostor u RH koji niti približno dolazi na tolikom broju povijesnih karti.
U prosincu 1936. godine, po uzoru na starohrvatsku mostogradnju tehnikom „uklinjenja kamena“ i projektom hrvatskog inženjera Milivoja Frkovića, dovršena je gradnja Kosinjskog mosta preko rijeke Like. Jedinstven je po otvorima u lukovima koji imaju funkciju rasterećenja udara vodenog vala, a danas je zaštićen kao građevinsko kulturno dobro na razini EU.
Kosinj je prepun i drugih arheoloških, prirodnih i povijesnih znamenitosti od kojih još mnoge čekaju svoja temeljna istraživanja, poput:
- jela Car – najstarija jela u Europi čija se starost procjenjuje na 1.000 godina
- Pisani kamen – epigrafski spomenik iz 1. st. koji dijeli granice i pristupe vodi dva ilirska plemena Ortoplina i Parentina
- grad Kosinj – srednjovjekovni burg po kojem je cijela dolina dobila ime i koji je mikrolokalitet Kosinjske tiskare
- Ban Dvor ili Banj Dvor ili Ban Stol – danas Mlakvena Greda i stolica prvih hrvatskih banova. Na Banu Dvoru još 1411. godine hrvatski su banovi izdavali svoje povelje.
- Pavlinski samostan – danas lokalitet crkve sv. Petra i Pavla u Donjem Kosinju
- Basarica, Prijespa, špilja Golubinjača, Šoićeva špilja, gradina Bočaj, Markov ponor i još mnogi drugi.
Izvori: Izvorni članak u Libri 53 (vepf) doradio i dopunio s aktualnim podacima dr.sc. Ivan Mance (https://kosinj.com/)
Uredio / T.H.