Kosinj ili Kosinjska dolina je mikroregija i dolina u Hrvatskoj. Nalazi se u Ličko-senjskoj županiji, na području općine Perušić.
U Kosinju se nalazi umjetno akumulacijsko jezero Kruščica, nastalo potapanjem istoimenog kosinjskog zaselka. U Kosinju je 1936.god. izgrađen i Kosinjski most, kojeg je projektirao inženjer Milivoj Frković. U Kosinju je i velebna jela Car, poznata kao jedno od najstarijih živućih stabala u Europi.
Na Kosinj djeluje opće poznata depopulacija po čeme je Lika poznata.
Smatra se da se ukupan broj stanovnika smanjio za čak 10 puta od sredine prošlog stoljeća.
U Kosinju prevladava pretežito staro stanovništvo. Mladi se sve više iseljavaju zbog velikog postotka nezaposlenosti. Stoga mladi odlaze u obližnje gradove u nadi da imaju bolju šansu zaposliti se i osnovati obitelj.
Kosinj je za hrvatsku kulturu i povijest svakako najznačajniji kao mjesto tiskanja prve hrvatske tiskane knjige, Kosinjskog misala, od 22.02.1483. godine, koji je otisnut u pokretnoj Kosinjskoj tiskari kneza Anža (Ivana) VIII. Frankapana Brinjskog.[1] Do danas je sačuvano svega dvanaest primjeraka te dragocjene glagoljske knjige, čija je naklada bila otisnuta dijelom na papiru, a dijelom na pergameni. Kosinjska tiskara otisnula je po svoj prilici i druge značajne hrvatske inkunabule, poput Brevijara po zakonu rimskoga dvora iz 1491.god.
U Kosinju se nalazi mnoštvo arheoloških, većinom neistraženih lokaliteta.
-U mjestu Kosinj, u Lici, otisnuta je prva hrvatska tiskana knjiga – Misal po zakonu rimskoga dvora, 22. veljače 1483. godine. Radi se o prvom kršćanskom Misalu u Europi koji nije otisnut na latinici, već na nekom drugom pismu i jeziku, u ovom slučaju na hrvatskoj glagoljici i hrvatskom jeziku. Do danas je očuvano dvanaest nepotpunih primjeraka, od čega sedam u Hrvatskoj i pet izvan Hrvatske. Samo 28 godina nakon otkrića Gutenbergovog tiskarskog stroja, tiskaru je u Kosinju osnovao Anž (Ivan) VIII. Frankapan Brinjski, a na poslovima dotiskivanja radio je autohtoni Kosinjan Ambroz Kacitić od plemena Kolunića iz kosinjskog srednjovjekovnog sela Dubovik. Ambroz Kacitić ili kako sam sebe naziva Broz žakan ostavio je u slijepim otiscima u našem Prvotisku tragove o sebi, o kosinjskim pavlinima i svom tiskarskom poslu. Kosinjska tiskara otisnula je još najmanje tzv. Kosinjski brevijar, odnosno glagoljski Brevijar po zakonu rimskoga dvora iz 1490. godine (ne 1491.), od kojeg danas imamo sačuvano dva nepotpuna primjerka.
Kosinj je bio važno srednjovjekovno središte, spominje se u formi župe Bočać već u 11. stoljeću, da bi iz 14. stoljeća imali sačuvane kosinjske glagoljske spomenike kao najstarije u Lici: glagoljski oltarni kamen iz 1320. godine te nedavno utvrđen Kosinjski rukopisni glagoljski misal iz 1374. godine. Od 16. do kraja 19. stoljeća Kosinj dolazi ucrtan pod 30 različitih toponima u ukupno 225 povijesnih karti. Ne postoji geografski prostor u RH koji niti približno dolazi na tolikom broju povijesnih karti.
U prosincu 1936. godine, po uzoru na starohrvatsku mostogradnju tehnikom „uklinjenja kamena“ i projektom hrvatskog inženjera Milivoja Frkovića, dovršena je gradnja Kosinjskog mosta preko rijeke Like. Jedinstven je po otvorima u lukovima koji imaju funkciju rasterećenja udara vodenog vala, a danas je zaštićen kao građevinsko kulturno dobro na razini EU.
Kosinj je prepun i drugih arheoloških, prirodnih i povijesnih znamenitosti od kojih još mnoge čekaju svoja temeljna istraživanja, poput:
- jela Car – najstarija jela u Europi čija se starost procjenjuje na 1.000 godina
- Pisani kamen – epigrafski spomenik iz 1. st. koji dijeli granice i pristupe vodi dva ilirska plemena Ortoplina i Parentina
- grad Kosinj – srednjovjekovni burg po kojem je cijela dolina dobila ime i koji je mikrolokalitet Kosinjske tiskare
- Ban Dvor ili Banj Dvor ili Ban Stol – danas Mlakvena Greda i stolica prvih hrvatskih banova. Na Banu Dvoru još 1411. godine hrvatski su banovi izdavali svoje povelje.
- Pavlinski samostan – danas lokalitet crkve sv. Petra i Pavla u Donjem Kosinju
- Basarica, Prijespa, špilja Golubinjača, Šoićeva špilja, gradina Bočaj, Markov ponor i još mnogi drugi.
Izvori: Izvorni članak u Libri 53 (vepf) doradio i dopunio s aktualnim podacima dr.sc. Ivan Mance (https://kosinj.com/)
Uredio/ I.H.