Prije i nakon smrti predsjednika Tuđmana na poticaj hrvatske javnosti, branitelja i domoljuba donesena je Deklaracija o Domovinskom ratu.
Bio je to plod niza namjernih laži i kleveta o obrambenom Domovinskom ratu i hrvatskoj povijesti, a nositelji su bili recidivisti iz komunističkog sustava i razne druge domaće i međunarodne interesne skupine.
Laži i klevete o Domovinskom ratu počele su se posebno širiti nakon promjene HDZ-ove vlasti 2000. na demokratskim izborima kada je na čelo došao SDP-ov Ivica Račan.
Sedmu hrvatsku Vladu 27. siječnja 2000. godine formirala je koalicija SDP-a i HSLS-a s HSS-om, HNS-om, IDS-om i LS-om, a vodio ju je Ivica Račan. U njezinom mandatu umjesto polupredsjedničkog uveden je parlamentarni sustav. Vlada je sklopila sporazum s MMF-om i započela s nepopularnim reformama, ali i kriminalnom privatizacijom velikog broja najuspješnijih hrvatskih firmi.
Nositelji kleveta
Nakon što su im propale ratne teze o prodaji Knina, Vukovara, izdaji predsjednika Tuđmana, i to nakon veličanstvene akcije i pobjede „Oluje“, kreću nove diskreditacije u cilju razjedinjenja Hrvatske i uvlačenja u nove balkanske integracije koje su tada bile vrlo aktualne.
U velikom spektru, često i besmislenih i suludih laži, najčešće klevete bile su: agresija Hrvatske na BiH (Vesna Pusić, Stipe Mesić i krugovi oko njih), građanski rat, dogovoreni rat, hrvatski generali zločinci, branitelji koljači i uhljebi, genocid nad Srbima i drugo. Nositelji tih kleveta bile su i pojedine nevladine udruge financirane izvana, javnosti poznati političari, neki i današnji saborski zastupnici i ministri (ponajviše iz krugova oko Stipe Mesića), velik dio javnih medija i hrvatskoj nesklonih stranih političara.
Jedan od niza napada na hrvatsku državnost i Domovinski rat
Deklaracija o Domovinskom ratu donesena je 13. listopada 2000. u Hrvatskom saboru, kojem je prije toga vladajuća koalicija promijenila ime u Sabor Republike Hrvatske maknuvši pri tome i veliku smjenu počasne straže pripadnika Prve gardijske počasne bojne Prvog hrvatskoga gardijskog zbora na Trgu svetog Marka kao prepoznatljiv hrvatski brand.
To je samo jedan od niza njihovih napada na hrvatsku državnost i Domovinski rat, promjene datuma državnih blagdana, ukidanje Medvedgradskog spomen-područja, smjene ratnih generala i brojne druge povijesne manipulacije, samo kako bi se umanjila ogromna žrtva hrvatskih branitelja u obrambenom Domovinskom ratu i stvorena samostalna i demokratska država Hrvatska. A sve to išlo je u smjeru i još se trude relativizirati sve te u krajnjem, njihovom bolesnom naumu “izjednačiti ogromnu Hrvatsku žrtvu i velikosrpskog agresora”.
Detuđmanizacija Hrvatske
Na žalost slična politika se nastavila svih ovih godina bez obzira na vlast te se kao jedan od prioriteta zadnjih godina u javnosti nametnulo vraćanje digniteta Domovinskog rata i ratnog vođe Hrvata, utemeljitelja slobodne Hrvatske – dr. Franje Tuđmana.
U tzv. detuđmanizaciji Hrvatske, koja je značila i diskreditaciju Domovinskog rata, sudjelovao je aktivno ili šutke veliki dio i današnjih saborskih narodnih zastupnika iz gotovo svih stranaka, negirajući pri tome volju naroda kojemu je Franjo Tuđman u kolektivnoj memoriji ostao zapisan kao prvi Hrvatski predsjednik predsjednik i Vrhovni zapovjednik OSRH u obrambenom Domovinskom ratu, utemeljitelj i osloboditelj te simbol pobjede Hrvata u nepravednoj velikosrpskoj i crnogorskoj agresiji Na Hrvatsku.
-Deklaracija je obvezala i sve građane, državne i društvene institucije, udruge i medije, te poglavito sve dužnosnike i sva državna tijela RH, da na navedenim načelima štite temeljne vrijednosti i dostojanstvo, povijest Domovinskog rata i svih hrvatskih branitelja, kao zalog naše civilizacijske obveze u budućnosti, te da se na taj način mora čuvati moralni dignitet hrvatskog naroda i svih građana RH, jer ćemo tako štititi čast, ugled i dostojanstvo svih branitelja i građana RH koji su sudjelovali u obrani svoje napadnute Domovine.
![](https://domoljubni.hr/wp-content/uploads/2023/10/hdsabor.webp?x24307)
ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA
Ističući da su pobjedom u Domovinskom ratu (1991.–1995.) hrvatski narod i građani potvrdili svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne suverene i demokratske države, smatrajući da su temeljne vrijednosti Domovinskog rata jednoznačno prihvaćene od cijeloga hrvatskog naroda i svih građana Republike Hrvatske, polazeći od potrebe da Republika Hrvatska upravo na značaju i temeljnim vrijednostima Domovinskog rata osigura svoj miran i nesmetan sveukupni demokratski razvitak potvrđujući da je na Republiku Hrvatsku oružanu agresiju izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj, izražavajući volju Zastupničkog doma Hrvatskoga državnog sabora, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, da nakon što je Republika Hrvatska postala samostalna i suverena država nije spremna stupati ni u kakve jugoslavenske ili balkanske državne saveze, radi zaustavljanja radikalne politizacije Domovinskog rata i zabrinjavajućeg polariziranja hrvatskoga društva, što može imati dalekosežne posljedice, Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora donosi
DEKLARACIJU O DOMOVINSKOM RATU
1. Stvaranjem Republike Hrvatske, kao samostalne i suverene države u međunarodno priznatim granicama, ostvarene su stoljetne težnje hrvatskoga naroda i građana Republike Hrvatske za svojom državom na temelju zajedništva hrvatskog naroda u Domovini i svijetu s plebiscitarno izraženom voljom u Ustavu iz 1990. godine da temeljne vrednote ustavno-pravnog poretka budu sloboda, pravda, vladavina prava, mirotvorstvo s nacionalnom ravnopravnošću i poštovanje prava čovjeka.
2. Republika Hrvatska vodila je pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica.
3. Uspješna obrana u Domovinskom ratu s konačnim oslobodilačkim vojnoredarstvenim operacijama »Bljesak« i »Oluja« te kasnijom mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja, stvorila je sve pretpostavke za skladan razvitak Republike Hrvatske kao zemlje koja prihvaća demokratske standarde suvremenoga zapadnog svijeta i otvara brojne mogućnosti približavanja tom svijetu u političkom, sigurnosnom, gospodarskom i kulturnom smislu.
4. Temeljna vrijednost Domovinskog rata jest uspostava i obrana državnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske, čime su stvorene pretpostavke za djelovanje pravne države i vladavine prava te zakonito funkcioniranje državnih tijela kao najbolji način za daljnju afirmaciju dostojanstva Domovinskog rata.
5. U skladu s temeljnim načelima pravednosti i građanske solidarnosti, Republika Hrvatska će u okviru materijalnih mogućnosti osigurati svim hrvatskim braniteljima, obiteljima poginulih i stradalnicima Domovinskog rata, koji su najzaslužniji za njezino stvaranje, punu zaštitu, dostojanstvo i skrb.
6. Radi dostojanstva Domovinskog rata hrvatsko pravosuđe je dužno procesuirati sve moguće slučajeve pojedinačnih ratnih zločina, teških povreda humanitarnog prava i svih drugih zločina počinjenih u agresiji na Republiku Hrvatsku i u oružanoj pobuni te tijekom Domovinskog rata, strogo primjenjujući načela individualne odgovornosti i krivnje.
7. Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora poziva sve građane, državne i društvene institucije, sindikate, udruge i medije, a obvezuje sve dužnosnike i sva državna tijela Republike Hrvatske, da na navedenim načelima štite temeljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti.
Na taj način čuvamo moralni dignitet hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske i tako štitimo čast, ugled i dostojanstvo svih branitelja i građana Republike Hrvatske koji su sudjelovali u obrani Domovine.
Klasa: 021-16/00-04/06
Zagreb, 13. listopada 2000.
ZASTUPNIČKI DOM
HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA
Predsjednik
Zastupničkog doma
Hrvatskoga državnog sabora
Zlatko Tomčić, v. r.