Jedan je od najvećih europskih umova svojega vremena i najsvestraniji hrvatski znanstvenik svih vremena. Bio je podjednako uspješan matematičar, astronom, geodet, fizičar, teolog, filozof, diplomat, arheolog i pjesnik te svećenik isusovac. Razvijao je europsku znanost 18. stoljeća djelujući u Rimu, Milanu i Parizu, ali i ostalim europskim metropolama toga vremena, od Londona i Beča do Carigrada i Sankt Peterburga, ostavivši važna djela na području matematike, fizike, astronomije, geodezije i filozofije. Njegovo je kapitalno djelo “Teorija prirodne filozofije” (Theoria philosophiae naturalis), objavljeno u Beču 1758.
Na današnji dan dobio je od kralja Luja XV. pisanu potvrdu o francuskom državljanstvu. Sljedeće godine dobio je i vrlo unosan položaj, koji je stvoren specijalno za njega. Mjesto se zvalo “direktor optike Francuske ratne mornarice”.
Ruđer Bošković bio je znameniti hrvatski znanstvenik podrijetlom iz Dubrovnika.
Visoko školovanje stekao je u Italiji, a zatim je tamo proveo velik dio svog radnog vijeka, i to kao sveučilišni predavač i astronom. Bošković je bio član znamenitog Isusovačkog reda, čiji su pripadnici bili među najobrazovanijim ljudima u svijetu tog vremena, i to ne samo iz teologije, nego i iz prirodnih znanosti. Bošković se bavio matematikom, fizikom, astronomijom, geodezijom, građevinskom statikom, optikom te još i drugim znanstvenim disciplinama.
Video-YT-VL
Poslušajte sve o Ruđeru Boškoviću
Na današnji dan Bošković je postao francuski državljanin, preselivši se u tu zemlju i dobivši od francuskog kralja službenu ispravu o državljanstvu. Koji je bio kontekst tog Boškovićevog odlaska u Francusku? Naime, te 1773. godine opasnost se nadvila nad Isusovački red i prijetilo mu je ukidanje. Bošković je nekamo morao otići iz Milana, u kojem je do tada djelovao kao astronom i predavač. Jedno vrijeme razmišljao je i o tome da se vrati u rodni Dubrovnik i skrasi u njemu pod stare dane (bile su mu već 62 godine). Ipak, prijatelji su ga nagovorili da ode u Pariz.
Bošković je u starosti krenuo prema Parizu. Upravo uoči njegovog odlaska, papa je ukinuo Isusovački red. Tako je Bošković u Pariz došao kao bivši isusovac i trebalo mu je neko zaposlenje radi izvora prihoda.
Prijatelji u Parizu, koji su ga visoko cijenili, osigurali su Boškoviću izvrsne uvjete. Na današnji dan dobio je od kralja Luja XV. pisanu potvrdu o francuskom državljanstvu.
Prijatelji u Parizu, koji su ga visoko cijenili, osigurali su Boškoviću izvrsne uvjete.
Na današnji dan dobio je od kralja Luja XV. pisanu potvrdu o francuskom državljanstvu. Sljedeće godine dobio je i vrlo unosan položaj, koji je kreiran specijalno za njega. Mjesto se zvalo “direktor optike Francuske ratne mornarice” i nosilo je visoku plaću.
Veliki broj francuskih akademika i znanstvenika bio je zavidan na takva primanja Boškovića, koja njemu nisu toliko bila važna, važno mu je bilo to, jer je imao sve uvjete za znanost…Ostavši u Francuskoj, nikada nije zaboravio svoju Domovinu i svoj Dubrovnik… Po pismima koje je slao svom bratu Boži, bratu Bartolomeju, koji je bio u Italiji kao Isusovac ,sestri Anici, obitelji, znanstvenicima i Dubrovačkom Senatu, jer je Senat ponekad od njega tražio usluge, je vidljivo da ga je nostalgija uvijek vukla kući u Dubrovnik.
Preminuo je u Milanu u Crkvi Sveta Marija Podone, ali mu se danas ne zna za grob…Legenda kaže da mu je srce preneseno u Dubrovnik…
Kad je preminuo svi su objavili da je umro najveći čovjek Europe.
Dubrovački Senat se pobrinuo da mu podigne spomen ploču u Katedrali gdje se danas nalazi.
I.H.