Na današnji dan prije 33 godine, Hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je svoju prvu nogometnu utakmicu, a protivnik u prijateljskom susretu je bila reprezentacija SAD-a. Iako je Hrvatska kroz godine koje su uslijedile nakon ove utakmice ostvarila veličanstvene sportske uspjehe, kao što su bronca i srebro na svjetskim prvenstvima, možemo reći da je utakmica protiv reprezentacije SAD-a jedna od najvažnijih u njenoj bogatoj sportskoj povijesti.
Čast postati prvim izbornikom pripala je Dražanu Jerkoviću, koji je svojedobno ovako govorio o “utakmici svih utakmica”:
“Nije to bila ničija pojedinačna utakmica, to je bila utakmica Hrvatske. I meni je sve na toj utakmici bilo najdraže. Bilo što, bilo koga izdvajati, one koji su pribavili novce, one koji su napravili dresove, onoga koji je ugovarao susret, bilo koga od toliko ljudi zaduženih da do te utakmice dođe, tih trideset tisuća ljudi na Maksimiru, a ne samo igrače i nas na klupi – ne bi bilo pošteno. Sve skupa kad se zbroji – to je bila Hrvatska!”.Taj prvi dres, prema kojemu su nastali sve ostale inačice dresa do danas, dizajnirao je akademski slikar Miroslav Šutej, kao i plakat za utakmicu.
Organizacija nije bila nimalo lagana
Pod Jerkovićevim vodstvom u dresovima s crvenim i bijelim kvadratićima, koji će s godinama postati prepoznatljivi u cijelom svijetu, Amerikancima su se suprotstavili Dražen Ladić, Zoran Vulić, Drago Čelić, Darko Dražić, Vlado Kasalo, Saša Peršon, Kujtim Shala, Zlatko Kranjčar, Ivan Cvjetković, Aljoša Asanović i Marko Mlinarić, odnosno Tonči Gabrić, Gregor Židan i Mladen Mladenović, koji su ušli s klupe. Jerkovićev stožer činili su treneri Zdenko Kobešćak, Ivica Grnja i Vladimir Lukarić, liječnik Tugomir Krmpotić, fizioterapeuti Josip Čačković i Ante Donadić, odnosno ekonom Nikola Marković.
Ideja i organizacija utakmice provedena, gotovo u tajnosti
Kada je Nogometni savez SAD-a objavio da želi u Europi odigrati dvije prijateljske utakmice za koje traže suparnike, tadašnji glavni urednik Sportskih novosti Darko Tironi prvi je inicijator ideje dovođenja američke reprezentacije u Hrvatsku.
Posebno važne uloge u nimalo jednostavnoj organizaciji utakmice i prikupljanju dozvola ponijeli su tadašnji predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Mladen Vedriš, tadašnji glavni tajnik Nogometnog saveza Jugoslavije Ante Pavlović, odnosno tadašnji direktor hrvatske reprezentacije Zorislav Srebrić, danas savjetnik predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, Marijana Kustića, tadašnji menadžer reprezentacije SAD-a i hrvatski iseljenik iz Toronta, Ivan Opačak, ali i Duško Grabovac, Darko Tironi, Rudolf Sabljak, Janko Benčić, Vinko Hotko, akademski slikar Miroslav Šutej koji je dizajnirao dres s crvenim i bijelim kvadratićima, odnosno Marija Nemet, Jure Klarić, Ivo Pintarić, delegat utakmice Rudi Zavrl i, naravno, Nogometni klub Dinamo, prisjeća se službena stranica HNS-a.
Nakon što su dobili ukupno četiri ponude, Amerikanci su se odlučili za utakmice s Hrvatskom i Poljskom, koju su pobijedili u Varšavi (2:3) par dana prije utakmice s Hrvatskom.
Ante Pavlović je tada kao glavni tajnik Jugoslavenskog nogometnog saveza potpisao dozvolu za odigravanje utakmice bez znanja ikoga drugoga u Beogradu i prijavio je Fifi, s obzirom da je Hrvatski nogometni savez u to vrijeme bio član Jugoslavenskog nogometnog saveza.
Unatoč pokušajima Jugoslavenskog nogometnog saveza da spriječi odigravanje utakmice, to im nije uspjelo jer je FIFA izdala dozvolu za odigravanjem. Slična stvar se dogodila i sa slijedećom utakmicom hrvatske reprezentacije protiv Rumunjske u Rijeci.
Kako je Jugoslavenski nogometni savez u pokušaju sprječavanja utakmice zaprijetio da će kazniti sve nogometaše uz Jugoslavenske lige koji nastupe na ovoj utakmici, Izbornik Jerković je, da bi izbjegao eventualne kazne, momčad sastavio uglavnom od igrača koji su tada već igrali izvan Hrvatske. Igor Štimac, Davor Šuker, Željko Petrović i Borislav Cvetković nisu bili u sastavu zbog ozljeda, a Zlatka Vujovića (PSG), Tomislava Ivkovića (Sporting), Srećka Bogdana (Karlsruher SC), Harisa Škoru (Torino FC) i Davora Jozića (AC Cesena) unatoč njihovim osobnim željama za sudjelovanjem njihovi klubovi nisu pustili na utakmicu jer nisu imali tu obvezu, s obzirom se utakmica nije igrala u terminu predviđenom za nastupe A reprezentacija.
Vlado Kasalo je došao na utakmicu iz Nürnberga bez dozvole svoga kluba i za to je po povratku platio klupsku kaznu od 25 tisuća njemačkih maraka, a Aljoša Asanović, strijelac povijesnog prvog pogotka, je također imao problem s klubom, francuskim FC Metzom, koji je imao važnu utakmicu četiri dana poslije, ali je uspio nagovoriti vlasnika kluba da mu ustupi mali privatni zrakoplov kako bi došao na utakmicu i zanimljivo je da je morao izaći u 58′ minuti utakmice samo zato da bi stigao na zrakoplov, koji je morao sletjeti nazad u Francusku do ponoći.
Prije same utakmice priređen je bogati kulturno umjetnički program.
Od šarenila balona aeronautičkog društva Coning iz Varaždina, u velikom mimohodu prodefiliralo je 110 sinjskih alkarskih momaka i vitezova viteškog alkarskog društva, šibenska limena glazba, folklorni ansambli KUD-ova ‘Petar Zrinski’ iz Vrbovca i ‘Ivo Lozica’ iz Lumbarde na Korčuli u narodnim nošnjama, te viteško društvo ‘Kumpanija’ iz Blata na Korčuli. U glazbenom programu su nastupili Dubrovački trubaduri, Krunoslav Cigoj i Tomislav Ivčić, a u poluvremenu je nastupilo još i Prljavo kazalište.
Prvi pogodak na utakmici – a samim tim i prvi pogodak za hrvatsku reprezentaciju u novijoj povijesti hrvatskog nogometa – postigao je Aljoša Asanović u 29-oj minuti. Četiri minute poslije Ivan Cvjetković je povećao vodstvo na 2:0, a oba su pogotka postignuta uz asistenciju Marka Mlinarića. Tim je rezultatom završilo prvo poluvrijeme.
U drugom je poluvremenu reprezentacija SAD-a pogotkom Troya Dayaka u 80-oj minuti utakmice ostvarila konačni rezultat 2:1. Kapetan hrvatske reprezentacije bio je Zlatko Kranjčar, a najboljim igračem utakmice bio je proglašen Marko Mlinarić kojemu je nagradu uručio doajen hrvatskoga sportskog novinarstva Mladen Delić.
Rezultat “manje bitan”, ali pozitivan za Hrvatsku
Prvi, povijesni pogodak za Hrvatsku postigao je Aljoša Asanović u 29. minuti, četiri minute poslije mrežu američke reprezentacije zatresao je i Ivan Cvjetković, Dayak je u 80. minuti postigao jedini gol za SAD.
17.10.1990, Maksimir, Zagreb, Hrvatska, 30.000 gledatelja
Prijateljska utakmica
1:0 Aljoša Asanović (29′)
2:0 Ivan Cvjetković (33′)
2:1 Troy Dayak (80′)
Utakmica je odigrana u sklopu proslave vraćanja spomenika banu Josipu Jelačiću na zagrebački Trg bana Jelačića: pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana odigrana je pred 30-ak tisuća gledatelja na stadionu Maksimir dan poslije postavljanja spomenika 17. listopada 1990. u 19 sati. Izbornik hrvatske reprezentacije bio je Dražan Jerković.
Dva mjeseca poslije premijerne utakmice sa SAD-om Hrvatska je odigrala prijateljsku utakmicu s Rumunjskom u Rijeci i pobijedila 2:0 pogocima Zlatka Kranjčara i Srećka Bogdana, koji se priključio momčadi, baš kao i Davor Šuker, Zvonimir Boban, Robert Jarni, Igor Štimac, Nikola Jurčević i Robert Rubčić.
D.J.