1.srpnja se obilježava 32. obljetnica operacije “Tigar” koja je poduzeta od 1. do 15. srpnja 1992. godine s namjerom potpune deblokade Dubrovnika i prisiljavanja neprijatelja na premještanje topništva na veću udaljenost od Grada.
Cilj operacije bio je ovladavanje južnim rubom Popova polja i iznimno važnim sustavom neprijateljskih utvrđenja, od Vukovića i Zaplanika, preko Golubovog kamena do Ivanice i visova iznad Župe dubrovačke, odakle je agresor još uvijek izravno ugrožavao Dubrovnik.
U ranim jutarnjim satima 1. srpnja 1992. po neprijateljskim položajima u zaleđu Dubrovnika djeluju dva zrakoplova Hrvatske vojske, što je bio znak našim postrojbama za početak napadnih djelovanja.
Prva brigada ZNG kreće s polazne crte Zavala – Slano zauzimajući u teškim borbama sela Kutina, Nevada i Začula, te visove Ovča, Vranilova glava, Čula i Timun s kojih kontrolira Popovo polje. Druga gardijska brigada krenula je s položaja u Župi Dubrovačkoj, zajedno s 163. brigadom u napad na Vlašticu i Ivanicu te dalje prema Buavcu i Glavskoj. Vod komandosa, pod zapovjedništvom Predraga Matanovića nastojao je izbiti na pravac prema Ivanici s ciljem spajanja sa snagama 4. brigade ZNG u selu Uskoplje, gdje je bilo koncentrirano neprijateljsko teško topništvo. Uslijed pogibije dvojice vojnika i žestokog protuudara neprijatelja bili su prisiljeni na povlačenje. U novom napadu 5. srpnja uspješno je zauzeto, strateški važno naselje Ivanica.
Nositelji operacije bile su 1., 2. i 4. gardijska brigada. Najzahtjevniju zadaću imala je 3. bojna 4. brigade koja je više puta napadala Golubov kamen, golemi brdski masiv koji je agresoru omogućavao kontrolu jedine prometnice prema Dubrovniku.
U teškim borbama poginulo je 11 pripadnika 4. brigade. 1. brigada uspješno je oslobađala prostor od Slanog prema Popovu polju, unatoč tomu što je okupator pružio žilav otpor na svakoj koti, izvodeći protunapade. Tigrovi su uz gubitke ostvarili ciljeve pri čemu se kao vrstan zapovjednik istaknuo Damir Tomljanović Gavran.
Vrlo zahtjevnu zadaću, uz 10 poginulih pripadnika u teškim borbama, odradila je 2. brigada ‘Gromovi’, koja je zauzela važno uporište Ivanicu. Specijalna postrojba Glavnog stožera, bojna Zrinski, također je imala istaknutu ulogu u akcijama, a napredovanje gardijskih brigada pratile su i osiguravale pričuvne postrojbe. U operaciji Tigar prvi su put djelovali MIG-ovi Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.
Oklopništvo se posebno iskazalo, ponajviše u borbama za selo Uskoplje i Ivanicu. Unatoč teško prohodnom brdskom terenu zapovjednik oklopne satnije 4. brigade Andrija Matijaš Pauk organizirao je tenkovski napad trasom stare pruge Uskoplje-Dubrovnik, pri čemu su ciljevi gađani izravno u pokretu. Tako je razbijen centar neprijateljskog topništva što je omogućilo napredovanje 2. i 4. brigade prema Ivanici.
Slijedili su osvetnički udari topništva srpsko-crnogorskog agresora, ali bez učinka jer je operacija Tigar samo jedna u nizu mukotrpno odrađenih etapa koje su rezultirale oslobađanjem cijelog dubrovačkog zaleđa.
U operaciji “Tigar” 4. brigada dobila je zadaću proboja glavnim pravcem napada, preko Vukovića, Nenovića i Zaplanika prema selu Orah, te zauzimanja sela Uskoplja, a u nastavku napadnih djelovanja zauzimanja brda Vlaštice. Djelujući na smjeru od Osoja prema Začuli i Srnjaku 1. bojna je, trpeći teške ljudske gubitke u jakim pješačkim i topničkim borbama, realizirala bližu zadaću i zauzela vis Treskavac. Na težišnom pravcu napada 4. bojna i Oklopno mehanizirana satnija pod zapovjedništvom Andrije Matijaša, ovladavaju selom Vukovići i nastavljaju prodor prema Zaplaniku.
Treća imotska bojna dobila je zadaću zauzimanja zloglasnog neprijateljskog uporišta Golubov kamen, preko čijeg vrha prelazi državna granica između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te cijelog sustava utvrda i otpornih točaka oko njega. S ovog mjesta, smještenog neposredno iznad izvora rijeke Omble na nadmorskoj visini od 422 metra, agresor je od 1991. kontrolirao i razarao cijelu Rijeku dubrovačku onemogućavajući bilo kakvo kretanje jedinom prometnicom koja je vodila iz Dubrovnika ili prema njemu.
Tijekom višednevnih teških borbi, snage HV, koje su činile 1., 2. i 4. gardijska brigada te 163. dubrovačka brigada, potisnule su neprijatelja i do 13. srpnja u potpunosti ovladale ovim prostorom. Zahvaljujući potpori koju je Hercegovačkom korpusu pružio Podgorički korpus JA, operacijom „Tigar“ nije zauzet dobro utvrđeni i branjeni masiv Vlaštice, na kome je neprijatelj ostao sve do listopada 1992. godine.
M.S.M.