16. travnja 1993. u 5 sati ujutro, Muslimansko-bošnjačka tzv. “Armija RBiH” je u selu Trusina (općina Konjic) počinila pokolj nad 22 Hrvata, 18 civila i 4 zarobljena pripadnika mjesne obrane HVO. Od prijeratnih 155 Hrvata, danas u Trusini ne živi niti jedan.
U napadu postrojbi tzv. “Armije RBiH” kojima je zapovijedao Zulfikar Ališpago, selo Trusina je zauzeto u ranim jutarnjim satima, a nakon toga je uslijedio masakr nad civilima dok su zarobljeni pripadnici HVO strijeljani. Selo je etnički očišćeno i spaljeno.
U napadu postrojbi tzv. “Armije RBiH” kojima je zapovijedao Zulfikar Ališpago, selo Trusina je zauzeto u ranim jutarnjim satima, a nakon toga je uslijedio masakr nad civilima dok su zarobljeni pripadnici HVO strijeljani. Selo je etnički očišćeno i spaljeno.
2/25 pic.twitter.com/DHAoLIe6BJ— ⏳ 🦅 _NinjAa_ ✝️ 🇭🇷 (@M_NinjAa) April 16, 2024
Zločin je izvšila postrojba za posebne namjene “Zulfikar” tzv. “Armije RBiH”. Selo samo po sebi nije bilo od strateškog značaja, nije se radilo o strateškoj točki niti je predstavljalo prijetnju tzv. “Armiji RBiH”. Isključivo je cilj bio etnički očistiti prostor od Hrvata.
U 5 sati ujutro 16. travnja počele su borbe između tzv. “Armije RBiH” i mjesne obrane HVO. Nakon prvih nekoliko sati postrojba tzv. “Armije RBiH” pod zapovjedništvom Zulfikara Ališpage probila je hrvatsku obranu i tom prilikom zarobila branitelje.
Četiri pripadnika HVO-a je postrojeno i strijeljano, a 18 civila je ubijeno na raznim lokacijama. Preostali civili, uglavnom žene i djeca su bili zatočeni u nekoliko privatnih kuća, a poslije su protjerani dalje iz sela.
U ovom zločinu ubijeno je ukupno 22 Hrvata. Ubijeno je 18, ranjeno četvero hrvatskih civila, a među stradalima je bilo i dvoje djece, starosti dvije i četiri godine. Ubijena su i četiri vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO), koji su se prethodno predali.
U ovom zločinu ubijeno je ukupno 22 Hrvata. Ubijeno je 18, ranjeno četvero hrvatskih civila, a među stradalima je bilo i dvoje djece, starosti dvije i četiri godine. Ubijena su i četiri vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO), koji su se prethodno predali.
6/25 pic.twitter.com/p6ne1b5vfh— ⏳ 🦅 _NinjAa_ ✝️ 🇭🇷 (@M_NinjAa) April 16, 2024
Za razliku od pokolja nad Muslimanima-bošnjacima u Ahmićima koji se dogodio isti dan, i gdje se promptno pojavio UNPROFOR i snimateljske postave velikih svjetskih televizijskih postaja, mučki ubijeni Hrvati sela Trusina nisu nikad dočekali medijsko pokriće.
Medijsko pokriće se nije promijenilo ni poslije, kada su 14. studenog 1994., 570 dana poslije ratnog zločina, preneseni posmrtni ostatci ubijenih Hrvata na katoličko groblje u Ljutom Docu, odnosno groblju Kraljevine.
Jedan ubijeni nije prenesen, jer su ga ratni zločinci ubili tako da je izgorio s vlastitom kućom.
2004. godine je izgrađen skromni spomenik, no bez ikakve naznake da se radi o osobama koje su ubijene zato što su Hrvati.
Bili su to uglavnom civili, među kojima i nekoliko žena i djeca, te vojnici koji su se predali, jer su im obitelji bile zarobljene i ucijenjene od pripadnika tzv. “Armije RBiH”.
Rečeno im je kako će im pobiti najbliže ako se ne predaju, što su i učinili. Potom su ih streljali pred očima žena i djece koji su preživjeli taj zločin. Nakon pokolja, ostali mještani su protjerani. Od prijeratnih 155 Hrvata danas u selu ne živi ni jedan.
U zločinu nad Hrvatima Trusine pomogli su i lokalno civilno Muslimansko-bošnjačko stanovništvo. Lokalno Muslimansko-bošnjačko stanovništvo uz pripadnike tzv. “Armije RBiH” su opljačkali i zapalili domove Hrvata.
Za povijest će ostati zabilježeno kako mnogi teški i nedovoljno istraženi zločini, uglavnom protiv civilnog hrvatskog stanovništva, u kojem je masakrirano više stotina ljudi na mnogim lokalitetima kao što su Trusina, Doljani, Uzdo, Grabovica,… nisu zadovoljavajuće tretirane niti od svjetskih medija, a ni od međunarodnih organizacija zaduženih za utvrđivanje ratnih zločina i istine.
Štoviše, zločini nad Hrvatima u BiH se čak ne znaju dalje od mjesta stradanja, a posebno van granica BiH.
Dan poslije, 17. travnja, pripadnici tzv. “Armije RBiH” su protjerali preživjele Hrvate, mještane sela Trusina, iz navedenog sela u selo Kostajnica. Jedan broj zatočenih Hrvata je premješten iz zatvora (u zgradi općinskog MUP-a) u logor gradsku športsku dvoranu u Konjicu u kojoj se nalazio veći broj zatočenih Hrvata i Srba (civila i pripadnika HVO-a) s područja grada Konjica i okolnih sela.
Među tim zatočenicima je bio velik broj onih s vidljivim tragovima fizičkog maltretiranja i zlostavljanja.
U vezi s zločinom osumnjičeni su: Mustafa Buturović, Jusuf Hadžajlija, Nusret Avdibegović, Senad Memić, Salko Gušić, Sefer Halilović, Nedžad Hodžić, Mensur Memić, Dževad Salčin, Senad Hakalović, Nihad Bojadžić, Rasema Handanović, Zulfikar Ališpago Zuka.
Prema kazivanjima svjedoka na suđenju za ratne zločine Mensuru Memiću, Dževadu Salčinu, Nedžadu Hodžiću, Nihadu Bojadžiću i Zulfikaru Ališpagi – koji su 1993. godine bili pripadnici jedinice “Zulfikar” optuženih za ratne zločine, snage tzv. “Armije RBiH” su bile vrlo nadmoćne nad slabom stražom HVO koja je čuvala selo, te su se 4 pripadnika HVO predala nakon što su shvatili da su pripadnici tzv. “Armije RBiH” ušli u selo i zarobili sve civile. U travnju 2012. godine je – nakon što je priznala krivnju – za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika i civila osuđena Rasema Handanović, pripadnica jedinice “Zulfikar” i sudionica zločina u Trusini.
Uzevši u obzir da je u trenutku zločina imala 21 godinu i da je djelovala prema naredbama i da iskazuje žaljenje, sud ju je osudio na pet godina zatvora; jedan od razloga za nisku kaznu je i njeno pristajanje da svjedoči protiv ostalih osumnjičenih za zločin u Trusini.
Nakon pet godina suđenja, Sud BiH je u rujnu 2015. osudio za ratni zločin nad hrvatskim civilima i pripadnicima HVO u selu Trusini Nedžada Hodžića na 12 i Mensura Memića na 10 godina zatvora, te prethodno Edina Džeku na 13 godina i Rasemu Handanović na 5,5 godina zatvora – nakon što je priznala krivnju. Zbog “bolesti” optuženog Zulfikara Ališpage, zapovjednika postrojbe Zulfikar odgovornoj za zločin, suđenje mu je odgođeno.
te prethodno Edina Džeku na 13 godina i Rasemu Handanović na 5,5 godina zatvora – nakon što je priznala krivnju. Zbog “bolesti” optuženog Zulfikara Ališpage, zapovjednika postrojbe Zulfikar odgovornoj za zločin, suđenje mu je odgođeno.
23/25 pic.twitter.com/kSZ9gRMwnu— ⏳ 🦅 _NinjAa_ ✝️ 🇭🇷 (@M_NinjAa) April 16, 2024
2015. godine Sud BiH je izrekao ratnom zamjeniku zapovjedniku postrojbe “Zulfikar” tzv. “Armije RBiH” Nihadu Bojadžiću kaznu od 15 godina zatvora, a žalbeno vijeće je u siječnju 2017. potvrdilo presudu.
(dio svjedočenja sudionice zločina – Rasema Handanović)
2015. godine Sud BiH je izrekao ratnom zamjeniku zapovjedniku postrojbe “Zulfikar” tzv. “Armije RBiH” Nihadu Bojadžiću kaznu od 15 godina zatvora, a žalbeno vijeće je u siječnju 2017. potvrdilo presudu.
(dio svjedočenja sudionice zločina – Rasema Handanović)
24/25 pic.twitter.com/a2AyQDNmHm— ⏳ 🦅 _NinjAa_ ✝️ 🇭🇷 (@M_NinjAa) April 16, 2024
Sud BiH je zapovjedniku postrojbe “Zulfikar”, Zulfikaru Ališpagi Zuki omogućio izbjeći odgovornost za ratni zločin u Trusini i Grabovici proglašavajući ga “nesposobnim za suđenje”, iako je prema svakodnevnim viđenjima itekako sposoban za sjedenje u sarajevskim kafićima.
Sud BiH je zapovjedniku postrojbe “Zulfikar”, Zulfikaru Ališpagi Zuki omogućio izbjeći odgovornost za ratni zločin u Trusini i Grabovici proglašavajući ga “nesposobnim za suđenje”, iako je prema svakodnevnim viđenjima itekako sposoban za sjedenje u sarajevskim kafićima.
25/25 pic.twitter.com/PSvoLwEWE0— ⏳ 🦅 _NinjAa_ ✝️ 🇭🇷 (@M_NinjAa) April 16, 2024
Pripadnici Britanskog bataljuna UNPROFOR-a i zapovjednik Bob Stewart u Ahmićima (16. travnja 1993.), a koji su se pojavili odmah nakon zločina, poziraju sa transporterima ispred srušene džamije. pic.twitter.com/h5amZXZj3w
— ⏳ 🦅 _NinjAa_ ✝️ 🇭🇷 (@M_NinjAa) April 16, 2024
N.H.