Nakon iznenadnog neuspjeha pregovora između EU i Australije o sporazumu o slobodnoj trgovini, predstavnici njemačke izvozno orijentirane industrije oštro su kritizirali ‘prevelik utjecaj’ poljoprivrednih interesa na međunarodnu trgovinu
Prošlog tjedna su na iznenađenje promatrača propali pregovori između Europske unije i Australije o trgovinskom sporazumu, i to ponajprije zbog neslaganja oko pristupa europskom tržištu za australske proizvođače ovčetine i govedine, jer su protiv toga bile zemlje poput Francuske i Irske.
Izvozno orijentirane industrije pogođene su propašću tog sporazuma, jer je on mogao otvoriti pristup australskom tržištu za europske sektore poput industrije automobila i teških strojeva, prenosi euractiv.
Pregovori propali zbog “smiješnih pitanja”
Pregovori su na kraju propali zbog “smiješnih pitanja,” rekao je novinarima u utorak, 7. studenog, Karl Haeusgen, predsjednik udruge njemačkih proizvođača strojeva VDMA.
“Naravno, mogli biste za to kriviti i Australce, jer je to i za njih također smiješno”, nastavio je.
“Međutim, da je bilo malo više suverenosti na strani EU, taj barem privremeni neuspjeh pregovora lako se mogao izbjeći”.
Što kaže strojarska industrija?
Za udrugu strojarske industrije to ukazuje na širi problem europske trgovinske politike, odnosno na prevelik utjecaj poljoprivrednih interesa na trgovinske sporazume. Utjecaj poljoprivrednog sektora “je potpuno nesrazmjeran gospodarskom značaju poljoprivrede u Europi”, rekao je Haeusgen.
Iako poljoprivreda čini samo 1,7 posto BDP-a Europske unije, poljoprivrednici tradicionalno gaje dobre veze sa strankama desnog centra, koje u ruralnim krajevima vide ključan dio svog glasačkog tijela.
Međutim, to nije samo europski fenomen.
“Širom svijeta, problem poljoprivrede uvijek ozbiljno remeti sporazume o slobodnoj trgovini, u smislu vremena, opsega, prirode i učinkovitosti”, dodao je izvršni direktor udruge VDME Thilo Brodtmann.
‘Sporazum propao zbog govedine i ovčetine’
Govoreći na konferenciji koju je organizirala VDMA, njemački ministar gospodarstva Robert Habeck (Zeleni) priznao je da je utjecaj poljoprivrede faktor koji ometa sklapanje trgovinskih sporazuma.
Rekao je da ga je iznenadio neuspjeh pregovora s Australijom, budući da je sav njegov fokus bio na paralelnim trgovinskim pregovorima s južnoameričkim blokom Mercosur u kojem su Brazil, Argentina, Urugvaj, i Paragvaj.
“Propao je zbog govedine i ovčetine… Ne razumijem to. Ako se može izvoziti kivi, onda to mora biti moguće i s ovčetinom i govedinom”.
“Nema razloga skrivati činjenicu da ovi opsežni sporazumi – što znači da se sve radi u paketu, i strojarstvo i uslužni sektor i poljoprivreda – jedino dovodi do problema, i zapravo uvijek je sektor poljoprivrede taj koji radi probleme,” dodao je Habeck.
Moguće zaključivanje sektorskih sporazuma
Ako to i dalje bude bio problem, onda “moramo zaključiti sektorske sporazume, i brzo postići dogovor za industriju strojeva i industrijske robe”.
Iako je Habeckova Zelena stranka tradicionalno skeptična oko sporazuma o slobodnoj trgovini, Habeck je trenutačno pod sve većim pritiskom da vratit njemačku ekonomiju na pravi put, budući da se prognozira kako će Njemačka biti jedina globalna ekonomija koja će ove godine zabilježiti negativan rast.
U industrijskoj strategiji predstavljenoj u listopadu, Habeck je naveo sklapanje trgovinskih sporazuma kao jednu od ključnih mjera za poticanje tradicionalno izvozno orijentirane njemačke industrije.
Loše znak za sporazum s Mercosurom?
Upitan bi li neuspjeh sporazuma s Australijom mogao biti znak da će i dogovor s Mercosurom potencijalno propasti zbog sličnih problema, Haeusgen je rekao da to nije slučaj.
“Oni će se u nekom trenutku sabrati”, rekao je o tekućim pregovorima oko aneksa teksta koji je dodan već dogovorenom sporazumu, kojemu je je cilj osigurati da poljoprivredni izvoz iz Mercosura koji se šalje u Europu ne doprinosi većem uništavanju južnoameričkih šumskih pokrova.
Brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva okrivio je u lipnju protekcionističko stajalište francuskog predsjednika Emmanuela Macrona za poteškoće u dovršetku trgovinskog sporazuma.
‘Zrcalne klauzule’
“Francuska vrlo oštro brani svoje poljoprivredne interese”, kazao je tada Lula, nakon što je Macron pozvao na uvođenje “zrcalnih klauzula”, po kojima bi se europski standardi zaštite okoliša i hrane morali primjenjivati ne samo na domaću proizvodnju, već i na sav uvoz.
Iako su pregovori između EU i Mercosura još uvijek u tijeku, “u ovom trenutku Mercosur je blokiran, u određenoj mjeri, jer ga južnoameričke zemlje ne žele”, kazao je Habeck u utorak.
“Moramo ih uvjeriti da je u njihovom interesu da se sada zaključi taj sporazum”.
Haeusgen je pritom okrivio napore EU u borbi protiv krčenja šuma, i opisao ih kao “misionarsku gorljivost za neka netrgovinska pitanja”, što je, po njemu, uvrijedilo pregovarače Mercosura, i time zakompliciralo pregovore.
Da je EU “bila malo pomirljivija, danas ne bismo imali taj problem,” zaključuje Haeusgen.
Prisjetimo se ranijih neuspjelih pregovora EU sa Australskim ministrima oko ključnih sirovina i poljoprivrednih proizvoda:
Pregovori o sporazumu o slobodnoj trgovini između EU i Australije su i 2021 godine u srpnju mjesecu bili u zastoju jer Australija je željela iskoristiti svoje bogatstvo u ključnim sirovinama kako bi dobila bolji pristup tržištu za svoju industriju mesa i šećera!
Glavna pitanja su bila dogovor oko ključnih sirovina i poljoprivrednih proizvoda
EU je tada Australiji predstavila novu ponudu za pristup tržištu koju australski ministar trgovine nije mogao prihvatiti bez prethodnog savjetovanja sa svojim kolegama u Canberri.
“Postoji nekoliko pitanja o kojima je australska strana tražila daljnje interne konzultacije”, rečeno je te 2021 iz Komisije.
Obje strane složile su se da je potrebno nastaviti pregovore, u nadi kako će doći do postizanja konačnog sporazuma prije kraja ove godine.
Suradnja u kritičnim sirovinama
Iako je EU nedavno potpisala sporazum o slobodnoj trgovini s Novim Zelandom, čini se da je Australija u pregovorima malo teži zalogaj. Jer ne samo da je australsko gospodarstvo preko šest puta veće od novozelandskog, već Australija ima i nešto što EU očajnički treba – ključne sirovine.
Australija na svojem golemom i rijetko naseljenom području ima nalazišta većine sirovina koje će biti ključne za prijelaz svjetskog gospodarstva na zeleniji model.
Primjerice, Australija je svjetski lider u ekstrakciji litija, i proizvodi ga više od Čilea (na drugom mjestu) i Kine (na trećem) zajedno, sudeći po podacima američke geodetske službe.
„Ako (Europljani) žele ono što želimo i mi – a to je diverzifikacija trgovinskih odnosa – onda je Australija savršena zemlja za to,” izjavio je u 2021 australski ministar trgovine.
Ali dogovor oko detalja teško je postići.
Dvostruke cijene
Na primjer, EU želi imati pristup australskim sirovinama pod istim uvjetima kao i australski potrošači i želi da se Australija obveže na politiku kojom bi se zabranilo dvostruko određivanje cijena koje kompanije iz EU stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na ona iz Australije.
Jedna takva mjera jest i politika regionalne vlade Zapadne Australije po kojoj se 15 posto ukapljenog prirodnog plina (LNG) iz svakog izvoznog projekta rezervira za domaće tržište, čime se smanjuju cijene plina za domaće kupce.
Pristup poljoprivrednom tržištu
Iako bi ključne sirovine mogle biti najvažniji aspekt sporazuma o slobodnoj trgovini sa strateškog stajališta, poljoprivreda je, kao i obično, najspornija.
Na primjer, australska mliječna industrija. S obzirom na to da je njeno najveće tržište u Kini i drugim azijskim zemljama, nema puno koristi od sporazuma o slobodnoj trgovini s EU. Međutim, sporazumom bi mogla nešto izgubiti jer EU inzistira na poštivanju svojih oznaka zemljopisnog podrijetla za nekoliko prehrambenih proizvoda, kao za sireve Fetu, Parmezan ili Romano.
Kad bi Australija pristala priznavati te oznake, australski proizvođači kozjeg sira više ne bi mogli nazivati svoj proizvod Feta jer bi europska oznaka porijekla ograničila upotrebu tog naziva isključivo na proizvode napravljene u Grčkoj, što je velik problem za Australce grčkog porijekla.
Budući da mliječna industrija nema što dobiti ali bi mogla mnogo izgubiti, potpora sporazumu iz australskog poljoprivrednog sektora morala bi se osigurati na neki drugi način, primjerice znatnim povećanjem uvoznih kvota EU za australsku govedinu, ovčetinu i šećer, na čemu su zapeli i sadašnji pregovori 2023, jer Australija drži do svojeg branda kao i do svojih rezervi te se ne ponaša na način kako se ponašaju neke članice EU među kojima je i Hrvatska koja bespogovorno izvršava sve redom zadane i parametre iz EU iako je i sama dostatna u mnogim proizvodima , samoj sebi, ali u samom potpisivanju pretpristupnih i pristupnih pregovora sa EU, Hrvatska je po svemu sudeći ispotpisivala sve redom “ne gledajući pritom na uvozno-izvozne kvote”, zbog kojih danas ispašta Hrvatska proizvodnja i hrvatski poljodjelac koji je u svim segmentima proizvodnje (osim malih i nedostatnih OPG-ova) potpuno krahirao u odnosu na države koje drže do sebe i brane svojega proizvođača, jer gospodarstvo i stočarstvo uvelike ovise o ozbiljnoj i ciljanoj proizvodnji, kao i pravilnom i sračunatom pristupu proizvodnje u Hrvatskoj , što do sad nažalost hrvatskih poljodjelaca i proizvođača nije nikakvo pravilo, što uvelike dovodi do nesrazmjera u proizvodnji , uvozu i samom izvozu naših proizvoda. Nažalost, sve to u prvi plan dovodi do “lihvarskih sporazuma” i samim tim se uništava hrvatski poljodjelac i proizvođač, upravo zbog neuređenog sustava proizvodnje, uvoza i izvoza. Svemu tom uvelike kumuje “uvozni lobi”, koji od tog ima najviše koristi.
Zato Australski pristup ovoj problematici može hrvatskim proizvođačima poslužiti kao odličan primjer držanja do sebe i svojih proizvoda a u svemu tom štiti svog proizvođača i svoj brand.
D.K.