Kako je moguć suživot Draže i Tita u Beogradu?
Nino Mogorović
Kako je u Beogradu moguć “suživot” Tita i Draže Mihailovića ? Poveznica između njih dvojice je definitivno borba za obnovu YUgoslavije. Obojica su bili na čelu pokreta koji su poticali i pomagali Britanci. Na početku rata našli su se da se dogovore oko zajedničke borbe za obnovu YU tvorevine, Draža za obnovu Velike YUgoslavije pod hegemonijom Velike Srbije unutar nje.
London je već u startu odbacio takav koncept jer nije prihvatljiv za ostale narode takve jedne državne konstrukcije i neće imati nikakav mobilizacijski i motivacijski učinak kod nesrpskih naroda već naprotiv, bit će kontraproduktivan i otežat će, a možda i potpuno onemogućiti, obnovu države koja je bila imperativ britanske politike u JIE tog vremena. Zato su Britanci već u rujnu mjesecu uputili Titu, svom čovjeku ubačenom među komuniste, vojno obavještajnu misiju koja se u noći od 17. na 18. rujna 1941. iskrcala kod Svetog Stefana iz podmornice koja ih je tamo dovela sa Malte, a kod Tita su ostali do kraja rata. Osim toga Titov pokret je u tom trenutku bio u povojima, u nastajanju, doslovce šaka jada, više je među partizanima bilo filo yugoslavenskih masona i anglofila nego nekakvih komunista s bilo kakvom komunističkom reputacijom, izuzev Hrvata, ali ti nisu bili za obnovu YUgoslavije, iako su bili antifašisti. Te prave hrvatske komuniste i socijaliste Tito je dao likvidirati što kroz staljinističke predratne čistke, prokazujući ih prije DSR dijelom osobno, ali značajno više preko Slovenca Josipa Kopiniča, ubačenog agenta staro yugoslavenskog anti komunističkog odjela kraljevske policije. Preostali dio tih hrvatskih komunističkih, ali antiyugoslavenskih snaga likvidiran je uz svesrdnu pomoć Titove YU kom. partije već u prvoj godini rata ( Hebranga nisu uspjeli ubiti tijekom rata pa su to učinili tri godine nakon njegovog okončanja) Tito je u suradnji s Londonom proklamirao koncept obnovljene YUgoslavije kao ravnopravne federacije naroda koji će ju činiti, što je bilo prihvatljivije za pripadnike nesrpskih naroda pa je i njihov odaziv u partizane bio adekvatno veći. Draža Mihailović je u cijelosti kontrolirao srpsku provinciju ( Nedić, Ljotić, Aćimović gradove), ruralne i planinske krajeve gdje se do 1944. nisu nigdje mogli formirati Titovi partizani u nekoj koliko toliko relevantnoj mjeri.
Činjenica da je pri kraju rata Hrvatska imala pet partizanskih korpusa, a Srbija niti jedan govori dovoljno sama po sebi. Partizanski pokret u Srbiji je zapravo nastao tek 1944. kada je ishod rata bio jasno vidljiv i to na poticaj kralja iz Londona koji je smjenio Dražu Mihailovića s pozicije ministra obrane i pozvao njegove četnike da se prebace Titu koji ih je abolirao i tek s njima dobio odlučujuću vojnu prevagu.Eto to je razlog zašto Tito i Draža mogu koegzistirati u Srbiji, ali i u glavama Plenkovićevih i Pupovčevih ORYUNAŠA i VELIKOSRBA, to je jednostavno zato jer su obojica bili za obnovu YUgoslavije, a što su ovi još i danas, dok je hrvatski narod u ogromnoj većini protiv te tvorevine bio i ostao. Titov dojam da će “prije Sava poteći uzvodno nego što će Hrvati stvoriti samostalnu državu” temelji se na realnoj procjeni snage ORYUNAŠA u ?? i s njima strateški surađujućih Srba prečana, a pokazala se netočnom isključivo zavaljujući Miloševiću i velikosrpskom šovinizmu koji je procvao eksplodirao nakon Titove smrti.
Dakle, svi oni koji danas još veličaju Tita u ?? to isto neizravno čine i za četnički pokret koji mu se dobrim dijelom pridružio pred sam kraj rata.
PS. Najviše saznanja o gore rečenom imao sam vrlo rano od Ante Cilige ali i od Seton-Watsona koji je bio je jedan od dvojice sinova Roberta Williama Seton-Watsona, povjesničara i idejnog oca prve YUgoslavije i Čehoslovačke. Školovao se na Winchester Collegeu i New Collegeu u Oxfordu, gdje je diplomirao 1938. godine.
Radio za britansko Ministarstvo vanjskih poslova u Beogradu i Bukureštu na početku Drugog svjetskog rata da bi se Seton-Watson potom pridružio britanskoj Izvršnoj jedinici za specijalne operacije. Interniran od strane Talijana nakon pada YUgoslavije pod Osovinu 1941., Seton-Watson je vraćen u Britaniju, a kasnije je poslan u britanske specijalne postrojbe u Kairu, gdje je ostao do 1944. i od kuda je vodio proces finalizacije obnove YUgoslavije pod Titom. U siječnju 1944. preselio je kratkotrajno u Istanbul gdje je obavještajno djelovao među izbjeglicama s Balkana, muslimanima Hrvatima i drugima..
Seton-Watson je gotovo kompletno svoje značajno djelo “Istočna Europa između ratova, 1918. – 1941”., napisao u Cape Townu dok je bio na putu iz Italije u Britaniju, nakon pada Jugoslavije, a završio ga je u Kairu tijekom bitke kod El Alameina 1942. godine.
Godine 1945. postavljen je za proelektora za politiku na Sveučilišnom koledžu u Oxfordu, od 1951. imenovan je na katedru ruske povijesti Sveučilišta u Londonu, gdje je ostao do 1983., imajući značajan ii velik utjecaj na britansku i američku politiku prema Rusiji tijekom Hladnog rata. YUgoslavija mu nije bila vise toliko u fokusu jer je bila potpuno pod nadzorom Londona nakon DSR.
Nino Mogorović
Sastanak Draže i Tita
(Tekst preuzet iz knjige: Nikola Milovanović, Kontrarevolucionarni pokret Draže Mihailovića, Rad, Beograd, 1984.)
U selo Struganik u Ravnoj Gori, Tito je došao 19. rujna 1941. godine na sastanak sa Dražom Mihailovićem.
Tada je Draža jasno rekao kako izgleda njegov koncept Jugoslavije.
“Budući da je Draža Mihailović, ne znam iz kojih razloga, tada i dugo poslije, smatrao da sam Rus, potpuno je otvoreno govorio o Hrvatima i svim drugim narodima Jugoslavije. Na moje pitanje što misli o nacionalnom pitanju, nedvosmisleno je rekao da se Hrvati, Muslimani i svi ostali moraju najstrože kazniti i nakon određene odmazde potpuno podrediti Srbima. Nakon mog prigovora, rekao je da je njegovo stajalište potpuno ispravno, jer su “svi Hrvati krivi za ustaške zločine, svi su ustaše i izdajice, koji su prodali Jugoslaviju Nijemcima”. Na kraju mi je Draža rekao da će se predomisliti kada će i na koji način njegove jedinice krenuti u borbu i da će to objaviti.” izjavio je Tito o tom sastanku.
Lili Benčik