Preživjeli Tada 19 godišnji mladić Zlatko Panković svjedoči: Upravo u ovo vrijeme na cesti ispred Comerca odvijalo se nešto što mi je do tada bilo nezamislivo.
Teški i nepokretni ranjenici ležali su na betonu u dvorištu Comerca. Vani je bilo hladno, negdje oko -5 c, a osjećaj je pojačavao hladni sjeverac. Većina ranjenika je bila gola ili tek neka plahta/dekica preko njih.
Neki su se tresli od vrućice, neki u bunilu i jedva pri svijesti, a za neke je teško bilo utvrditi dišu li još. Kroz prostor je samo odjekivalo zapomaganje, jauci, urlici, zazivanje majke i Boga.
Četnici su hodali između njih s upaljenim lampama i svatko je tražio poznato lice na kojem će se dodatno iživljavati. Bile su to pijane, bradate i smrdljive spodobe među kojima je teško bilo nekoga prepoznati. Ponekad bi se čulo “aaa tu si bre mamicu ti ustašku…”, nakon čega je jaukanje i zapomaganje još više odjeknulo kroz noć.
Udarali su ih kundacima, šipkama, drvenim palicama, nogama, lampama….. Gazili su im po fiksatorima kojima su bile pričvršćene kosti, a u rane gurali nož ili prvo što bi im palo pod ruku. U jednom trenutku čuo sam jednog vojnika koji govori “druže majore zaustavite ovo, nas Arkanovci ne slušaju..”.
Došao je taj major tzv.jna i prvo se svađao s Arkanovcima ,a onda prema njima uperio svoj škorpion i proderao se “sad je dosta, odbij”. Prekinuo je to orgijanje četnika, rastjerao ih, a okolo postavio tek nekoliko ročnih vojnika. Sa svog džipa uperio je reflektor na ranjenike i tek tada se vidio užasan prizor izmrcvarenih tjelesa na cesti, prenosi crodex.
Nas 6 (šestero) bilo je odvojeno 10-tak metara dalje uz vatrogasni kamion.
Kamion s kojim smo tog dana došli gasiti požar i iznositi ranjenike/civile iz zapaljenog Comerca. Sjedili smo na bankini s rukama na glavi. Dok je major prolazio kraj mene drhtavim glasom sam jedva izgovorio “majore, možemo li ranjenicima dati vode?”. Okrenuo se i izderao “kakve bre vode?.
Znate, ima još vode u cisterni pa ako možemo… “Diži se”, pogledao nas je onako krvave i izudarane i samo rekao “napojite ih, to će im biti zadnje”. Uzeli smo kantu od vatrogasaca i na slavini cisterne ih punili. Trčali smo među dečke bojeći se da će nas prekinuti i da će se major predomisliti.
Neki nisu mogli gutati, otrgnuo sam komad plahte i nekima samo namočio usne…Malo je utihnulo, čulo se samo jecanje, plakanje, molitva i najviše od svega zazivanje Boga. Suze su mi same tekle, ali više nisam osjećao bol i umor, htio sam samo što više vode podijeliti. Dok sam hodao među njima pokrivao sam ih, stavljao im ruku ili nogu u položaj za koji su me molili da im je lakše i govorio im bit će sve u redu. A krv?
Krvi je bilo svugdje, izmiješane s blatom s četničkih čizmi.
Četnici su cijelo vrijeme stajali sa strane, pušili, cerekali se i ispijali iz boca. Poput hijena su čekali trenutak kad će opet napasti. Taj kratki predah trajao je nekih sat vremena. Major je sjeo u džip i negdje otišao.
Opet je zavladao mrak, a hijene su brzo rastjerale onih nekoliko vojnika i nastavile svoj
krvavi pir iznova. U jednom trenu okrenuo sam se prema zgradi tvornice Borovo, gdje su bili svi naši branitelji i civili, gdje je bila i moja majka i brat. Samo sam tiho izustio “da znate što Vas čeka nikada se ne bi predali”.
U ovoj kratkoj priči nisam bitan ja, bitno je da znate kroz kakvu patnju, muku i bol su oni prošli, da bi mi danas i sutra baštinili slobodu u svojoj domovini, zaključuje ovo stravično svjedočanstvo o monstrumima i srpskim zvijerima, tada mladi 19-godišnji Zlatko Panković…
T.H.
PPV i ministar @ivananusic12: Za stravične zločine u Veleprometu i za mnoge zločine počinjene nad Hrvatima u Domovinskom ratu krivci nisu odgovarali. Tražit ćemo krivce i odgovore za ono što je učinjeno Hrvatima od 1991. do 1995., u tome nećemo odustati i na tome nećemo stati. pic.twitter.com/QsgdvOSbeV
— MORH/MoD Croatia (@MORH_OSRH) November 20, 2023
Imate priču? Javite nam se na info@domoljubni.hr
Vezane vijesti