Admiral Maksimilijan Njegovan, jedini Hrvat koji je došao do najvišeg položaja u austro-ugarskoj mornarici, rođen je 31. listopada 1858. godine. Njegovan je rođen u Zagrebu, u obitelji profesionalnog vojnika. Završio je Pomorsku akademiju u Rijeci, i to kao jedan od najboljih u klasi. Postao je mornarički časnik. Prvi brod kojim je samostalno zapovijedao bio je torpedni brod Condor. Kasnije je preuzimao zapovjedništva na većim brodovima, a postupno je dobivao i sve viša namještenja u administraciji mornarice. Tijekom Prvog svjetskog rata postao je i zapovjednik čitave Austro-ugarske mornarice (njem. k. u. k. Kriegsmarine).
Njegovan je dobio čin velikog admirala (njem. Großadmiral), što je bio najviši mornarički čin u Austro-Ugarskoj i rijetko je dodjeljivan. U njegovo doba Austro-ugarska mornarica bila je šesta po veličini na svijetu.
Njegovanov admiralski brod bio je svojedobno moćni Tegetthoff, pripadnik klase najvećih bojnih brodova koje je Austro-Ugarska ikada sagradila. Taj brod bio je težak oko 20.000 tona i imao je velike topove od 305 milimetara. Debljina oklopa dosezala je na mjestima 28 centimetara čelika, a na brodu je bilo više od 1000 članova posade.
Njegovan je za vrijeme Prvog svjetskog rata vodio opreznu taktiku. Smatrao je najboljim da flota bude što dulje sačuvana, predstavljajući potencijalnu prijetnju neprijatelju. Njemački car Wilhelm II. nagovarao ga je da flotom napadne Veneciju, što je admiral Njegovan odbio. Stoga je smijenjen, a na njegovo je mjesto došao čuveni Miklos Horthy (admiral koji je kasnije desetljećima bio na čelu Mađarske).
Njegovan je umirovljen sa spomenutim činom velikog admirala, a potkraj života naselio se u rodnom Zagrebu. Umro je u 72. godini, a pokopan je na zagrebačkom Mirogoju.
Admiral Njegovan je tijekom službe odlikovan brojnim k. u k. odličjima.
Već do 1913. kao kontraadmiral imao je odličje Željezne krune 3. stupnja (Orden der Eisernen Krone), koje se dodjeljivalo za iznimne vojne i civilne zasluge. Nositelju toga odličja pripadao je i počasni naziv vitez. Ovo visoko, drugo po redu vojno odličje, bilo je Njegovanu potvrđeno kad je 15. svibnja 1917. poslije bitke kod Otranta primio i Veliki križ Reda željezne krune, što je bio prvi stupanj toga odličja. Primio je i odličje Reda Leopolda za napad na Anconu. To treće po važnosti austrougarsko odličje Njegovanu je potvrđeno pri umirovljenju. Osim tih odličja, admiral Njegovan tijekom svoje vojničke službe primio je i Vojni križ za zasluge (Militärverdienstkreutz), koji su mogli dobiti samo časnici za iznimne zasluge. Potom, primio je i Brončanu medalju za vojničke zasluge s crvenim rubom, te časničku oznaku za vojničku službu 3. stupnja, koja je označavala 25-godišnju časničku službu. Kao djelatni časnik dobio je i Brončanu jubilarnu spomenicu za oružane snage iz 1898., Vojnički jubilarni križ iz 1908., kao i prusko odličje Crvenoga orla 2. stupnja, grčko Odličje osloboditelja, kinesko odličje Dvostrukog zmaja 2. stupnja, te Medschidie Orden, tursko odličje 3. stupnja sa sabljama Osmanlijskog carstva. Njega su mogli dobiti admirali, kao i španjolsko odličje Merito Naval 3. stupnja, piše wikipedia.