Dr. Ante Starčević, utemeljitelj Stranke prava i jedan od najutjecajnijih političara u hrvatskoj povijesti umro je 28. veljače 1896. godine u zgradi koja danas nosi naziv Starčevićev dom i nalazi se u blizini zagrebačkog Glavnog kolodvora.
Inače, Starčević se rodio u Velikom Žitniku kod Gospića, 23. svibnja 1823. godine. Bio je hrvatski političar, publicist, filozof i književnik. Osim politikom, bavio se poviješću, filologijom, književnom kritikom, filozofijom, pisanjem pjesama, dramom, političkom satirom (Pisma Magjarolacah) i prevoditeljstvom.
Naime, Starčević je cijelog svog političkog djelovanja bio asket. Nije želio benificije niti nagrade. Mnogi njegovi suvremenici smatrali su ga isključivim (Strossmayer, mladi Radić…) upravo zbog njegovog odbijanja da se povine službenim ili neslužbenim političkim previranjima.
Iako je u svom političkom djelovanju prošao put od austrofila do žestokog protivnika Habsurgovaca te pogotovo Mađara, uvijek ga je vodila jedna misao – hrvatski narod mora sam odlučivati o svojoj sudbini.
Starčević je politički intenzivno djelovao 60-ih i 70-ih godina 19. stoljeća, ali se gorko razočarao u hrvatsku nagodbenjašku politiku te se s vremenom povukao iz političkog života.
Ante Starčević umro je u 73. godini života. Pokopan je uz crkvu sv. Mirka u Šestinama. To je učinjeno prema njegovoj volji, jer nije želio biti pokopan na Mirogoju, nego na seljačkom, narodnom groblju. Iako je želio skromni sprovod na posljednji ispraćaj došlo mu je više od 30 tisuća ljudi.
Ante Starčević rođen je 1823. u mjestu Žitnik pokraj Gospića kao sin Jakova i Milice, udove Čorak.
Pučku školu je pohađao u Klancu; uz potporu strica Šime Starčevića, koji je bio župnik u Gospiću i znameniti jezikoslovac, mali je Ante nastavio školovanje u Zagrebu, gdje je 1845. završio gimnaziju. U namjeri da postane svećenik, otišao je nakon toga u sjemenište u Senj, a potom je u Budimpešti upisao studij teologije i filozofije; doktorsku titulu iz filozofije stekao je 1846.
S obzirom na društveno-političke okolnosti Starčević je odustao od svoje prvotne namjere i odlučio posvetiti svoj život borbi za neovisnu i samostalnu Hrvatsku. Pored političkog rada on se cijeli svoj život bavio i novinarstvom, književnošću, filozofijom, filologijom i poviješću. Kao narodni zastupnik ušao je šest puta u Hrvatski sabor: 1861., 1865., 1871., 1878., 1884. i 1890.
Preminuo je 28. veljače 1896., a pokopan je po vlastitoj želji na groblju sv. Mirka u zagrebačkim Šestinama među seljacima.
Tko je bio dr. Ante Starčević?!
Ante Starčević je jedan od onih hrvatskih političara koji je imao snage da se odupre svim političkim strankama u tadašnjoj Hrvatskoj, ostavši cijeloga svog života dosljedan – i dosljedno osamljen – u svojim političkim idejama i shvaćanjima, našavši podršku tek u odabranom krugu intelektualaca, književnika, studenata i nacionalno orijentirane omladine.
Osnivač i vođa pravaškog pokreta, koji se počeo cijepati još za njegova života, uporni zagovornik demokratizma, beskompromisni borac protiv sužanjstva, vizionar slobodne Hrvatske, antiklerikalac i buntovnik, Starčević je bio oštar na jeziku i peru kao nitko u njegovo vrijeme.
O Starčeviću je u pojedinim razdobljima, kao i danas, bilo jako malo govora, a njegove su misli bile zanemarivane ili krivo tumačene, pa se zbog toga oko njegovog djela i imena nakupilo puno predrasuda. Bio je političar, ideolog i književnik, no danas je u Hrvatskoj gotovo nemoguće u knjižarama kupiti bilo koje Starčevićevo djelo. Jednako tako malo ili gotovo ništa nije napisano o 125. godišnjici njegove smrti.
Cjelovit prikaz Starčevićevog lika i djela dao je najsažetije i najispravnije Miroslav Krleža u svom predgovoru knjizi Krste Hegedušića Podravski motivi( Zagreb, 1933.) , gdje kaže: ”Najlucidnija naša glava koja je našu stvarnost promatrala najpreciznijom pronicljivošću i koja je o toj stvarnosti dala slike za jedno čitavo stoljeće književno i govorničko najplastičnije, jest glava staroga Ante Starčevića”. Zatim nastavlja: ”A kao Starčević, tu našu stvarnost nije gledao tako jasno ni jedan naš umjetnik onoga vremena”.
Krleža govori kako je Starčević bio:”Jedini temperament i jedina glava koja je umjela da se uzdigne mjestimično do proročke snage jezičnog izraza”. I ne samo jezičnog.
Mudre misli
Mnoge Starčevićeve misle vezane za položaj i probleme čovjeka pojedinca, te Hrvate i Hrvatsku i natuknice o ”svijetu” su više nego aktualne i dan danas. Podsjetimo se nekih od njih.
”Puk bez svakog morala ne može pod nikakvom vladom, u nikakvom društvu sretan biti.” ”Bez materijalna blagostanja i morala ne može biti ni intelektualne snage, pa gradile se škole, i namještali se učitelji kakve tko hoće.”
“Dok budemo imali domaćih izdajicah, dotle ćemo imati tudjinacah gospodarah. Izdajica ćemo imati dok se narod neosvesti.”
“Tko i sam sebe smatra za sužnja, taj se nemari čuditi ako ga i drugi takovim scene. Tko nije svoj, taj je svačii, jer od njega nestoji, čiji će biti. Tko se i hotice za sužnja izdaje, taj nema pravo tužiti se, što ide od ruke do ruke, – što mienja gospodare. “
“Glavno sredstvo, upravo načelo zle politike stoji u tom, da se na najviše časti, u najviše vlasti postavljaju ljudi što je moguće najhrđaviji i najnesposobniji , ovi ljudi, za uzdržavati se i za napredovati, pripravni su i brzi na svako zlo, na svaku krivicu.”
Hrvatskoj danas nedostaje političara Starčevićevog kova
Hrvatskoj i Zagrebu, danas više nego ikada nedostaju političari Starčevićevog kova koji će našu stvarnost promatrati najpreciznijom pronicljivošću, koji će imati snagu da se odupru svim političkim strankama u današnjoj Hrvatskoj i Zagrebu, vanjskim silnicama i ukazivati na položaj i probleme čovjeka pojedinca.
U zemlji i gradu u kojoj je politika postala najunosnija djelatnost, gdje se partikularni stranački interesi stavljaju iznad općeg interesa, gdje su jedino organizirani korupcija i kriminal, gdje hrvatska izvrsnost listom napušta zemlju gdje Hrvatska odumire , gdje je uspostavljen nakaradni sustav vrijednosti teško je očekivati prave reforme i promjene bez osoba- političara Starčevićevog kova.
Možda su Starčevićeve knjige i djela upravo zato i nedostupna u knjižarama, a možda zbog toga službena državna i gradska izaslanstva uporno izbjegavaju odati počast i dužno priznanje Anti Starčeviću, osim ako su neki izbori.
”Ja sam od djetinjstva naučio svaku stvar zvati njezinim pravim imenom. Od toga načela i običaja, kad bih i mogao, ja neću za ničiju volju odstupiti, nego ili ću govoriti iskreno, kako mislim, ili, ako to nije dopušteno, ja ću mučati”.
Dok budemo imali domaćih izdajicah, dotle ćemo imati tudjinacah gospodarah. Izdajica ćemo imati dok se narod neosvesti. (Djela, knj. I, str.81)
Dr. Ante Starčević, (Veliki Žitnik kod Gospića, 23. svibnja 1823. – Zagreb, 28. veljače 1896.) Još za života nazvan je – kao politički vođa i glavni ideolog hrvatskog nacionalizma – Ocem Domovine!
Zagovarao je samostalnu Hrvatsku koja bi sa Monarhijom bila povezana samo ugovornim odnosom između kralja i hrvatskog naroda. Otuda i njegov glasoviti slogan: “Ni pod Beč, ni pod Peštu, nego za slobodnu, samostalnu Hrvatsku”. Također u sveslavenstvu, jugoslavenstvu i srpstvu vidio je pogibelj za hrvatski narod pa im se suprotstavljao u mnogim člancima i raspravama.
Na kraju citirati ćemo Oca domovine; ”Narod koji uvijek traži zaštitnika nije vredan slobode”
![](https://domoljubni.hr/wp-content/uploads/2024/02/asg.webp?x24307)
Ante Starčević (23.svibnja 1823., Veliki Žitnik – 28.veljače 1896., Zagreb)
Kameni nadgrobni spomenik dr. Ante Starčevića političara, filozofa i književnika, jednog od utemeljitelja moderne hrvatske državotvorne ideologije, nalazi se na groblju u Šestinama. Rad je kipara Ivana Rendića, svečano otkriven 1903. godine. Prema želji naručitelja dr. Mile Starčevića (pokojnikovog brata), spomenik je komponiran od više elemenata alegorijskog i simboličkog značenja inspiriranih motivima iz hrvatske povijesti, s poprsjem Ante Starčevića na vrhu. Kao najuspjeliji dio spomenika ističe se alegorija Domovine: lik djevojke kvalitetan je rendićevski realizam, čvrst, čist i pun života. Grob je ograđen ogradom od kovanog željeza s kamenim stupovima u obliku hrastovih grana.
Uredio/T.H.