Dana 18. siječnja 1992. godine u Erveniku nedaleko od Benkovca zvjerski je ubijena hrvatska obitelj Čengić – supružnici Drago i Nevenka te 10-godišnji Slobodan i 4-godišnji Goran, njihovi maleni sinovi.
Supružnici Drago i Nevenka Čengić i njihovo dvoje djece Slobodan (11) i Goran (4) iz Ervenika bešćutno su, na današnji dan 1992 ratne godine, likvidirali srpski monstrumi. Nakon što su ih ubili, spalili su im tijela i kuću.
Najstrašniji krvoločan srpski zločin okrutne likvidacije cijele hrvatske obitelji u obrambenom Domovinskom ratu
Početkom 1992. godine pripadnici srpskih paravojnih postrojbi “Krajina”, grupe od tridesetak krajinskih milicionera, duže su vrijeme terorizirali nesrpsko (Hrvatsko) stanovništvo na tada okupiranom području Ervenika, pljačkajući i paleći njihove kuće s ciljem njihova trajnog protjerivanja. Najstravičniji zločin u tom kraju dogodio se na današnji dan 1992 godine kada je u zaseoku Šašići kod Ervenika na zvjerski način pobijena cijela obitelj Čengić, otac Drago, majka Nevenka i njihovo dvoje malodobne djece Slobodan (11 godina) i Goran (četiri godine).
![](https://domoljubni.hr/wp-content/uploads/2024/01/ubijena-obiteljcengic.webp?x24307)
Pripadnici srbočetničkih razularenih paravojnih postrojbi, 18. siječnja 1992. godine u svom ubilačkom pohodu dolaze do kuće obitelji Čengić, gdje kroz nasilje i strašan teror nad potpuno nedužnim civilima bešćutno likvidiraju Dragu i njegova 11-godišnjeg sina Slobodana, nakon čega zločinačke cijevi usmjeravaju prema Nevenki koja je u naručju držala četverogodišnjeg sina Gorana. Zaklali su ih. Kuća obitelji Čengić je zapaljena, kao i domovi ostalih erveničkih Hrvata.
Srpski koljači i ubojice Damir i Nebojša Travica te Slobodan Kovačević u zaseoku Šašići 18. siječnja 1992. u 19 sati upali su u kuću obitelji Čengić u kojoj su počinili stravičan zločin.
Prije toga, na prilazu kući, hicima iz vatrenog oružja usmrtili su njihovog psa. Obitelj Đukalović te Josip i Marija Čengić, roditelji ubijenog Drage spasili su se bijegom iz sela. Već u ranu zoru vratili su se u selo gdje ih je dočekao grozan prizor – u kući su pronašli pougljena trupla Drage i Slobodana, a dvorištu kuće Nevenke i Gorana. Damir Travica posvjedočio je kako je pucao na Nevenku i Gorana koji je bio u njezinu naručju. Gorana je ubio, a Nevenku ranio. Njegov zločin dovršio je Slobodan Kovačević koji ju je zaklao nožem.
Roditelji Drage Čengića sela su izbjegli nakon što su u njemu pokopali sina, snahu i unuke.
Stravičan zločin očito je zaprepastio i tadašnje kninske vlasti koje su čak pritvorile počinitelje. Prije operacije “Oluja” oni su prebačeni u zatvor u Banja Luci iz kojeg su 1995. godine pušteni.
Ipak preko Velike Britanije u Hrvatsku je 2008. izručen zločinac Damir Travica koji je za zločine u Erveniku bio osuđen u odsutnosti na 15 godina zatvora. Kako nije tražio obnavljanje postupka odmah je poslan na odsluženje kazne, a nakon što je odslužio većinu kazne pušten je na uvjetnu. Nakon operacije “Oluja” u Kninu su pronađeni spisi među kojima su bila priznanja trojice počinitelja ovog stravičnog ratnog zločina.
Posebno uznemirujući bio je opis Slobodana Kovačevića koji je opisao na koji je način zaklao Nevenku Čengić nakon što ju je prethodno upucao Damir Travica:
– Kada sam ispalio rafal u Dragu Čengića, Drago Čengić je bez riječi i uzvika pao na pod na mjestu gdje je stajao. Odmah zatim, koliko se sjećam Nevenka je i dalje sjedeći na stolici rekla meni, koliko se sjećam, “Šta radite to majku vam četničku” i neposredno iza tih njenih riječi Damir Travica koji je za to vrijeme ušao u kuhinju iza mojih leđa je ispalio jedan metak iz svog krateža u pravcu Nevenke. Odlično se sjećam da je Nevenki glava klonula, ali je bila živa, jer je Damir nije dobro pogodio i ja sam prišao Nevenki vadeći nož iz korica i nož joj stavio pod grlo…”Dalje nećemo opisivati ovo zločinačko i zvjersko svjedočenje jer je jako uznemirujuće i stravično”.
Svake godine na ovu stravičnu obljetnicu, isključivo zaslugom i upornošću brata ubijenog Drage Čengića, dolaze se pokloniti i odati dužnu poštu predstavnici Benkovca, Knina i nekih braniteljskih udruga.
Napominjemo kako je spomenutom presudom Okružnog suda u Šibeniku u odsutnosti osuđeno 30 optuženika, prvih osam za ubojstvo obitelji Čengić, a drugih dvadeset i dvoje optuženika za razne druge oblike izvršenja kaznenog djela ratnog zločina, kao što su zastrašivanje, mučenje i protuzakonito zatvaranje te palež kuća stanovnika hrvatske nacionalnosti u periodu od svibnja 1991. do kraja siječnja 1992. godine.
Osim spomenutog Damira Travice, odgovorni za ovaj zločin još uvijek nisu privedeni pravdi.
Suđenje u odsutnosti optužnih, danas pravomoćno osuđenih, nije rezultiralo odsluženjem zatvorskih kazni te stoga i ne može biti satisfakcija najbližoj rodbini ubijenih članova obitelji Čengić.
DORH i MUP-RH do dana današnjeg nisu uspjeli privesti pravdi počinitelje ovog i još nekoliko stravičnih likvidacija i ratnih zločina sa tog područja. Priveden je samo jedan.
Provjerom podataka u MUP-u, među 60 raspisanih tjeralica nema onih s imenima osuđenih za zločin nad članovima obitelji Čengić. Usprkos egzistiranju osuđujuće pravomoćne presude osuđeni su i dalje na slobodi što, i u ovom konkretnom slučaju stravičnog ratnog zločina, predstavlja de facto amnestiju odgovornih za najteže kazneno djelo ratnog zločina.
Uredio / T.H.