22. studenoga 1833. Alagovac, župa Ružići, Grude, rođen Andrijica Šimić. Legendarni hrvatski Hajduk. Svojim djelovanjem je postao legendom među Hrvatima u Dalmaciji i Hercegovini, s obje strane granice (austro-ugarske i turske). Smatra se da je njegova hajdučija ohrabrila tamošnje pučanstvo na ustanak protiv turskih vlasti (ustanak u Gabeli).
Andijica Šimić rođen je u Alagovcu, župa Ružići, Grude, 22. studenoga godine Gospodnje 1833.
Legendarnog hrvatskog hajduka Andriju Andrijicu Šimića, poznatog kao kralj gorskih klanaca, uhitila je austro-ugarska vojska 14. siječnja 1871. u mjestu Runovići, u zaleđu Biokova. Hajduk koji je svojim djelovanjem postao legenda među stanovništvom u Dalmaciji i Hercegovini, s obje strane granice (Austro-Ugarske i Osmanskog Carstva) uhićen je dok je spavao u kući obitelji Ante Garca koja ga je izdala radi pozamašne nagrade.
Prema predaji tom prigodom Šimić je prokleo svog izdajnika riječima: „Moje noge nad vašim glavama bile”. Uskoro su uhvaćeni i preostali članovi njegove družine u zaseoku Prodani, kod Zagvozda.
Hercegovac iz okolice Gruda još je za života postao živa legenda među hrvatskim pukom s obje strane umjetne tursko-austrijske granice.
Andrijica je po narodnim predanjima otkupljivao tursku zemlju za Viničane i gradio im kuće, također im je i darovao konje i krave, što je razlog vrlo vjerojatno zašto ga i dan danas u Zagori i Hercegovini smatraju za narodnog junaka.
Imao je brata i pet sestara, a u djetinjstvu deset godina je radio teške poslove kod age Tikvine u Mostaru. Kad je odlučio postati hajduk turske karavane, trgovce i kiridžije napadao je najčešće na potezu Imotski-Vrlika. Na planini Kamešnici i danas je poznata njegova pećina koja se po njemu zove Šimića pećina.
Ipak, kako je napisano, uhićen je zahvaljujući izdaji 22. studenoga 1871.
Suđenje Andrijici Šimiću bila je prva sudska rasprava na hrvatskom jeziku u Dalmaciji.
Šimić je osuđen na doživotni zatvor, dok su Sekulović i Lončar osuđeni na smrt, a kasnije pomilovani na doživotnu robiju. Ostali su osuđeni na doživotnu robiju ili vremenske kazne. Kaznu su služili u Kopru.
Šimić i njegova rodbina šalju više molbi, ali molbe su bivale odbijane te je onda 27. svibnja 1901. godine Jakov Šimić, poslao molbu koja je stigla u Beč 23. srpnja 1901. godine. Na toj su se molbi potpisali mnogi seoski prvaci kao i neki župnici i fra Krešimir Bebek, gvardijan i nadžupnik mostarski te je Prizivni Sud u Zadru priopćio pred Božić iste godine Kotarskome Sudu u Splitu kako je Nj. V. Car i Kralj oprostio ostatak kazne Šimićeve.
I tako Andrijica Šimić nakon 31 godinu uzništva, 17. prosinca 1901. dolazi brodom u Split gdje ga na rivi čeka masa oduševljenog svijeta. Svatko hoće vidjeti živu legendu. Šimić tada obilazi hrvatski puk po cijeloj Dalmaciji te po Bosni i Hercegovini. Hrvati ga oduševljeno dočekuju, časte i dive se narodnom junaku.
Na jednome putovanju “iznenada je preminuo” u Runovićima, 5. veljače 1905. godine.
Dva dana prije smrti ispovjedio ga je i pričestio u Ružićima mjesni zamjenik župnikov o. fra Križe Galić. Pokopan je na mjesnom groblju tik do groba svoga izdajnika Ante Garca, koji je organizirao njegovo uhićenje 1871. godine. Položaj kako je ukopan je takav da se ispunila Šimićeva kletva da njegove noge budu iznad Garčeve glave.
Andrijica Šimić – posljednji Hrvatski hajduk
(22. studenoga 1833. – 5. veljače 1905.)
“Bio sam griešnik, ali niesam odmetnik. Sirote niesam cvilio, siromaha sam pomagao, a žensku sam čast uviek cienio… Otimao sam onome tko ima, a davao onome tko nema.”
Prije 112 godina na Runovićkom je groblju Gospe od Karmela pokopan hercegovački “Robin Hood”, hajdučki harambaša Andrija – Andrijica Šimić. Rođen 1833. u Alagovcu, župa Ružići (Grude), poslije odslužene trideset godišnje robije, “kralj gorskih klanaca” od puka je tretiran kao živa legenda. Po izlasku iz tamnice 1901. putujući i prepričavajući svoje hajdukovanje, a po usmenoj je predaji i u starosti imao zavidnu snagu te mogao preskočiti magarca s mjesta, smrt ga zatiče u Runoviću 5. veljače 1905
Proložac Donji Postranje, nalazi se Zavjetna crkva Gospe od zdravlja pored nje kamene stepenice. Stari su pričali da je Andrijica Šimić preskakao od doli prema gore, sad ih je ostalo oko 8 Možda ih je bilo i više…
Andrijica Šimić – posljednji Hrvatski hajduk
(22. studenoga 1833. – 5. veljače 1905.)
“Bio sam griešnik, ali niesam odmetnik. Sirote niesam cvilio, siromaha sam pomagao, a žensku sam čast uviek cienio… Otimao sam onome tko ima, a davao onome tko nema.”
Prije 112 godina na Runovićkom je groblju Gospe od Karmela pokopan hercegovački “Robin Hood”, hajdučki harambaša Andrija – Andrijica Šimić. Rođen 1833. u Alagovcu, župa Ružići (Grude), poslije odslužene trideset godišnje robije, “kralj gorskih klanaca” od puka je tretiran kao živa legenda. Po izlasku iz tamnice 1901. putujući i prepričavajući svoje hajdukovanje, a po usmenoj je predaji i u starosti imao zavidnu snagu te mogao preskočiti magarca s mjesta, smrt ga zatiče u Runoviću 5. veljače 1905
Pošto je to bila velika sramota prijatelja i čovjeka izdati i to na spavanju, (kod nas na selu kažu da dobar i pošten lovac neće na spavanju ni na zeca pucati, nego će prije baciti kamen da se zec probudi i bježi tako da za njim lovac puca) mještani su odlučili zakopati Andrijicu Šimić uz izdajicu Garca, s tim da su stavili noge Andrijice Šimića iznad glave izdajice Garca kao znak i simbol: DA NOGE ANDRIJICE ŠIMIĆ TABAČE IZDAJICU GARCA.
Zima stegla noge mu klonuše,
ne može se koračati više,
ruke klonu, oči primiliše,
draga majko nema Andre više.
Crnoj zemlji polako se spusti
duša tijelo odjednom napusti.
Osta Koper, osta Kamešnica
umri hajduk Šimić Andrijica.
Tu mu duša s tijelom se rastade.
Uredio/T.H.