U 21 stoljeću, do jučer na mirnim područjima Ukrajine ponovo imamo masovni egzodus, razaranja, rat, smrt, ratne zločine kao u vrijeme Staljina koji je ubio više od dva milijuna Ukrajinaca…
Između 1932. i 1933. oko deset milijuna sovjetskih građana, prvenstveno Ukrajinaca, umrlo je od stravične gladi. Masovna glad nadmašila je najgore noćne more – ljudi su pribjegavali kanibalizmu i nestajala su cijela sela, a 25.000 ljudi dnevno umiralo je od gladi. No, ono zbog čega se taj period nazvan genocidom jest činjenica da je to bila umjetno stvorena glad, koju je smislio Staljin.
Razlog je otpor ukrajinskih seljaka da prihvate rusku gospodarsku politiku, te čistka nepodobnih nakon čega je Ukrajina ostavljena u stanju političke, socijalne i psihološke traume. Ukrajina je 2006. službeno Holodomor, poznat i kao Gladomor, proglasila genocidom, ali Rusija, kao i Sovjetski Savez prije nje odbija da se obiteljima žrtava plati odšteta.
Holodomor je ukrajinska riječ, koja se sastoji od riječi holad (glad) i mor (smrt, patnja) i koja je skovana kako bi opisala epidemiju gladi iz 1932. i 1933. Doslovan prijevod glasi otprilike: ‘masovno umiranje od gladi‘.
Beskrajne procesije prosjaka na ulicama
– Staljin je 1932 povisio proizvodne kvote za žitarice pa se ne 30 nego 44 posto uroda moralo predati, kvota koja je namjerno bila znatno veća nego što je bilo dostižno: ‘To je znamenito proljeće 1932. kada je izbila glad i kad su se pojavili prvi slučajevi smrti od gladi. Sjećam se beskrajne procesije prosjaka na ulicama i putevima, koji su išli od kuće do kuće. Bili su u različitim stadijima gladi, prljavi i u dronjcima. S ispruženim rukama molili su za hranu, bilo koji oblik hrane; jedan krumpir, jednu ciklu ili barem jedan klip kukuruza’, piše Ukrajinac Miron Dolot.
![24sata](https://img.24sata.hr/G48rcljjQg5PhJ8zeG_1Et4lUmM=/622x0/smart/media/images/2019-45/holdomor.jpg)
Uznemirujući video
Ukrajinska djeca nalikovala su ’embrijima u formalinu’.
Timothy Snyder u svom djelu Krvava prostranstva navodi kako je masovno umiranje od gladi 1933. bilo je posljedica Staljinovog Petogodišnjeg plana koji je provođen od 1928. do 1932.
– Upravo tih godina Staljin je preuzeo kontrolu nad vrhuškom komunističke partije, silom provodio politiku industrijalizacije i kolektivizacije i postao strašni otac napaćenog stanovništva.
Tržište je preobrazio u plan, seljake u robove, a pustoši Sibira i Kazahstana u lanac koncentracijskih logora. Svojom politikom desetke tisuća je ubio streljanjem, stotine tisuća iscrpljenošću, a milijune je doveo na rub umiranja od gladi – piše Timothy Snyder u svom djelu.
Seljak, možda ponajviše ukrajinski seljak, naglašava autor, bio je odlučan u otporu politici koja ga je lišavala zemlje i slobode. Kolektivizacija je značila golem sukob između najveće skupine u sovjetskom društvu, seljaštva, i sovjetske države i policije. Gladni seljaci kretali su se gradovima duž željezničkih pruga i od slabosti bi padali u nesvijest na tračnice. U mjestu Harcizk, seljaci koji su bili otjerani sa željezničke stanice objesili su se na stabla pored pruge – navodi Snyder u svom djelu.
Politički emigrant Arthur Koestler, koji je došao u Sovjetski Savez da bi se pridružio izgradnji socijalizma, imao je slično iskustvo. Znatno kasnije sjećao se kako je na stanici u Harkovu seljanka podizala ‘ do prozora vagona svoju zastrašujuću djecu s nenormalno velikim glavama koje su se nekontrolirano micale, s rukama i noga poput štapića i jako natečenim trbusima.’
Zapisao je da ukrajinska djeca nalikuju ’embrijima u formalinu’.
![Russia / Ukraine: Emaciated children during the great Ukrainian famine or Holodomor, 1932-1933](https://img.24sata.hr/ALJNqChtCVjx1ZkhRFIJY-VGoZg=/622x0/smart/media/images/2019-45/profimedia-0278341030.jpg)
– Stanovnici gradova bili su navikli na seljake koji na tržnici nude i prodaju svoje proizvode. Seljaci su 1933. nastavili dolaziti na tržnice ali ne zato da bi prodavali, već zato da bi prosili. Prazne tržnice gdje više nije bilo ni robe ni kupaca, postale su turobna poprišta umiranja. Početkom dana moglo se čuti samo plitko disanje umirućih, pokrivenih dronjcima koji su nekad bili odjeća. Jednog proljetnog jutra, usred gomile mrtvih seljaka na harkovskoj tržnici, dijete je sisalo grudi svoje majke a njeno je lice bilo sivo i beživotno. Prolaznici su to već viđali, ne samo mnoštvo mrtvaca, ne samo mrtvu majku i živo dijete, nego upravo tu scenu, mala usta, posljednje kapi mlijeka i hladnu bradavicu.
Uznemirujući video
VIDEO-OVDJE https://web.facebook.com/watch/?ref=embed_video&v=262900721067931
I.T.