U Vukovaru na križanju ulica Kudeljarska i Vinkovačka postavljeno je spomen-obilježje u sjećanje na dragovoljca Domovinskog rata Luku Andrijanića i povijesni trenutak kada je 24. kolovoza ratne 1991. u Vukovaru, kod silosa Đergaj oborio prvi zrakoplov agresorske JNA u Domovinskom ratu te oštetio drugi zrakoplov. Samo dva dana kasnije onesposobio je još dva neprijateljska zrakoplova.
Na žalost, Luka Andrijanić izgubio je život u obrani Vukovara, samo tri dana prije svoga dvadesetog rođendana, 20. rujna 1991.
![](https://domoljubni.hr/wp-content/uploads/2023/11/spomlukaa1.webp?x24307)
Spomen-obilježje podignuto je nedaleko lokacije stvarnog događaja, a osmišljeno je kao zid u nagibu koji odaje dojam siluete aviona, posebice gledano iz visine. Forma je stroga, oštrih linija upravo iz razloga što prikazuje agresiju čina. Isječci na frontalnoj strani spomenika prikazuju tragove oštećenja i stradanja, a jedan od elemenata je i otvor za ekran koji simbolizira pogled iz zrakoplova gdje će se izmjenjivati povijesne snimke.
Svečanost je započela himnom Republike Hrvatske tijekom koje su se padobranci Aerokluba Borovo spuštali sa zastavama Republike Hrvatske i grada Vukovara.
Otkrivanju spomen-obilježja nazočila je obitelj Luke Andrijanića, njegovi suborci, gradonačelnik Ivan Penava sa suradnicima te brojni uzvanici.
Na svečanosti se prigodno obratio Predsjednik Savjeta za branitelje gradonačelnika Grada Vukovara Tomislav Josić.
Podsjetimo kako je na inicijativu Savjeta za branitelje gradonačelnika Grada Vukovara Luka Andrijanić 2020. godine posthumno odlikovan “Redom Nikole Šubića Zrinskog. “Dugo vremena smo se zalagali da se na neki način ovjekovječi ono što je Luka napravio. Ovo je spomenik čovjeku koji je napustio svoju državu, Bosne i Hercegovine, braniti Hrvatsku, kada su mnogi Vukovarci napuštali Vukovar i otišli u neke druge krajeve. Bila je potrebna nevjerojattna hrabrost doći iz drugih krajeva i braniti Vukovar. Vukovarcima je dužnost bila braniti svoje domove, a ljudima koji su došli sa strane možemo samo ‘skinuti kapu’. Sjećam se dana kad je oboren zrakoplov i svatko od nas, bez obzira na kojem položaju je bio, tada je imao srce veliko kao kuća. Drago mi je da će ovaj spomenik biti na vječno sjećanje i kao podsjetnik da su ovdje bili hrabri i veliki ljudi. Neka u sjećanju svih nas živi Luka i svi koji su za našu Hrvatsku dali svoje živote. Dok nas ima, njegovih suboraca, ljude ćemo podsjećati na žrtvu Vukovara.”, između ostaloga je rekao Josić.
Spomen-obilježje prekriveno hrvatskom zastavom svečano su otkrili roditelji Luke Andrijanića, Jela i Pejo, gradonačelnik Ivan Penava te predsjednik Savjeta za branitelje gradonačelnika Vukovara Tomislav Josić.
Podno spomen-obilježja obitelj Luke Andrijanića položila je aranžman te su upaljene svijeće.
“Kao Grad Vukovar odlučili smo Luki Andrijaniću i njegovom herojskom činu odati počast izgradnjom spomen-obilježja. Želimo ostaviti trajnu uspomenu, ali na ovaj način odati pijetet prema Luki i svim njegovim suborcima, braniteljima koji su položili svoje živote u obrani Vukovara.”, dao je istaknuti gradonačelnik Ivan Penava.
Izgradnja spomen-obilježja sufinancirana je sredstvima Fonda za obnovu i razvoj Grada Vukovara te Ministarstva hrvatskih branitelja.
Uvod u napad na Vukovar koji se zbio se 24. kolovoza ostat će zauvijek zapamćen po Luki Andrijaniću koji je tog dana oborio dva zrakoplova JNA, a samo dva dana poslije 26. kolovoza oborio je još dva neprijateljska zrakoplova. Taj mladić iz Velike Brusnice kraj Bosanskog Broda, još nije ni 20 godina napunio, a srušio je prve agresorske JNA avione u Domovinskom ratu.
To se dogodilo u Vukovaru kod silosa Đergaj po zapovijedi Ivice Arbanasa, unatoč tome što je postojala naredba da se ne napada postrojbe JNA koja se još uvijek službeno predstavljala kao “tampon-zona” između zaraćenih strana. U stvarnosti već se stavila potpuno na stranu Srbije i hrvatskih Srba, prije toga u potpunosti naoružavši civilno stanovništvo srpske nacionalnosti u svim hrvatskim krajevima koji su trebali postati dio Velike Srbije.
Nešto kasnije srušena su još dva zrakoplova, što je važno, jer tih dana počinje i prvi otvoreni frontalni napad na Vukovar u kojem je srpska vojska izgubila 5 tenkova, 2 transportera i 4 aviona, uz brojne ljudske žrtve.
Luka Andrijanić je hrvatski mladić iz okolice Bosanskog Broda koji je poput mnogih mladića iz susjedne Bosne i Hercegovine došao u obranu Hrvatske. U Zbor narodne garde javio se sa 19 godina nakon služenja vojnog roka u JNA, gdje je dobio brojne nagrade kao najbolji protuavionac u klasi.
Majci je rekao da odlazi na sezonske radove u polje za zaradom, jer joj nije imao snage reći da odlazi braniti zemlju u kojoj nije rođen, ali koju je osjećao svojom. Bio je prvi zapovjednik protuzračne obrane grada Vukovara.
Poginuo je u Vukovaru 20. rujna 1991., tri dana prije 20. rođendana. Dok je postavljao mine počeo je minobacački napad. Silina udara Luku je iznenadila i samo jedan trzaj rukom, mala neopreznost prema mini koju je postavljao koštala ga je života. To su trebali raditi mineri, ali nisu se pojavljivali. Samo su donijeli mine i rekli da će doći kada budu imali vremena. Luka je rekao da ih ide sam postaviti jer je vidio u JNA kako se to radi.
– Doslovno mu je pukla mina u rukama. Trenutna smrt. To je bila raspriskavajuća protupješačka mina. Potezna. Možete samo zamisliti kako je izgledao od tih gelera. Da je bilo sedam, osam ljudi oko njega svi bi poginuli. Strašna razorna moć. Zadnje njegove riječi bile su upućene upravo suborcu Marjanu Baliću, koji je pratio Luku kada je postavljao mine. Rekao mu je samo ‘Bačulin pomagaj’ – ispričao je Ivan Anđelić – Doktor koji je skupa s Lukom bio svaki dan od 15. lipnja otkad je mladi Luka došao u Vukovar.
Doktor se prisjetio Lukine smrti
– Marjan Balić zove na motorolu zapovjednika Ivicu Arbanasa i mene. Kaže nam ‘Lipi i Doktore, dođite odmah u bolnicu, trebamo vas Luka i ja’. Krenuli smo, nismo znali što se događa. Ma nije prošlo ni 10 minuta, a već smo bili tamo. Dolazimo, a Marjan, sav u suzama, izlazi pred nas iz stare crvene Lade i govori nam: ‘Luka je poginuo’.
Ja otvaram vrata, Luka leži, glava mu zabačena, ne vidim mu lice. Ali odjeća je sva poderna na njemu i vidim mu ožiljak na koljenu. Zapamtio sam taj ožiljak jer smo u pauzama bitaka, kad bi uhvatili pola sata mira, pa da se opustimo malo, znali zajedno u ekipi igrati nogomet. Šok, stisnulo nas u grlu, onaj osjećaj da si izgubio čovjeka kao rođenog brata – prisjetio se legendarni heroj obrane Vukovara Ivan Anđelić Doktor.
Uredio/T.H.