Stari hrvatski pozdrav u grbu postrojbe je i u Registru udruga iz Domovinskog rata
Iz Udruge HOS-a poručuju kako je “Za dom spremni” “stari hrvatski pozdrav pod kojim su se u Domovinskom ratu borili protiv velikosrpskog agresora na Hrvatsku“, a pozdrav koji su početkom rata prihvatili i branitelji iz drugih postrojbi u to vrijeme imao snažan psihološki učinak na neprijatelja.
Sam grb udruge registriran je u Registru udruga, tako da je to pitanje odnosa prema grbu HOS-a koji nije zabranjen.
Pohvalnica “9.bojne” HOS-a u obrani grada Dubrovnika 91’
Imajte razumijevanja jer Hrvatska je njima sudbina,a vama tek zemlja u kojoj se
može živjeti.
Imajte razumijevanja jer Oni su vas obdarili slobodom
vašom tek nesigurnom željom.
Poginulim neka je vječna slava i hvala, napisala je tada Monika Vuković Bolanca
Komentar kojim je popraćena objava Pohvalnice HOS-a
![](https://domoljubni.hr/wp-content/uploads/2023/10/vv-Vata.webp?x24307)
![](https://domoljubni.hr/wp-content/uploads/2023/10/vata2.webp?x24307)
Na svečanosti otkrivanja spomen ploče zapravo imena šetnice bili su i lokalni čelnici, a prijatelji pokojnog Vladimira Vukovića Vate su zapalili bengalke, još jednom ga je pozdravila njegova vjerna Torcida.
![](https://domoljubni.hr/wp-content/uploads/2023/10/monevata2.webp?x24307)
Na svečanosti otkrivanja spomen ploče zapravo imena šetnice bili su i lokalni čelnici, a prijatelji pokojnog Vladimira Vukovića Vate su zapalili bengalke, još jednom ga je pozdravila njegova vjerna Torcida.
![](https://domoljubni.hr/wp-content/uploads/2023/10/setnica4.webp?x24307)
Uz zahvalnost i ne zaborav svim herojima Srđa, ne zaboravimo danas i u budućnosti da su na Srđu kada je Dubrovnik bio pred padom bili i junaci iz HOS-a. Ne zaboravimo to kada će im se htjeti skidati ploče, mijenjati ratni grb, kada će ih kukavice i dezerteri htjeti fašizirati, kada će ih mediji (po nalogu) razapinjati.
Ne zaboravimo HOS ne samo u Vukovaru, Bogdanovcima, već i Dubrovniku, Gospiću, Škabrnji, Pakracu…
Udio HOS-a u obrani Dubrovnika bio je velik: između ukupno nekoliko stotina aktivnih branitelja Dubrovnika, četiri voda činili su izuzetno hrabri momci, dragovoljaci HOS-a sa udjelom od preko 120 vojnika što je nemjerljiv doprinos obrani grada.
Popis postrojbe izvan Dubrovnika koje su se priključile obrani grada u okruženju:
Vod HRM Ploče,
Vod sinjskih dragovoljaca 2. bojne 4 brigade ZNG,
Vod Slavena Zeca 9. bojne HOS-a 4. brigade ZNG,
Vod Draga Grabovca 9. bojne HOS-a 4. brigade ZNG,
Vod Majka Marasovića 9. bojne HOS-a 4. brigade ZNG,
Vod Ivana Perkušića 9. bojne HOS-a 4. brigade ZNG (bio na Srđu 6. prosinca 1991. godine),
1. samostalni vod 4. brigade ZNG,
Satnija omiške bojne 114. brigade ZNG,
Samostalna satnija VP 4. brigade ZNG,
Vod 72. bojne VP Split,
Samostalni vod Policijske postaje Korčula.
Zato se istina mora znati: junaci HOS-a branili su cijelu Hrvatsku kada je bilo najteže i to na najgorim položajima i bitkama gdje se mnogi nisu usudili ići! Može se reći da stoje potpuno ravnopravno uz bokim našim junačkim gardijskim brigadama i dragovoljcima Domovinskog rata.
„Da nije bilo pripadnika IX. bojne HOS-a Srđ bi 9. studenoga 1991. godine pao i Dubrovnik bi bio pod kontrolom neprijatelja. Šesti prosinca 1991. na sv. Nikolu zabilježen je najveći napad na Srđ i Dubrovnik kada su pucali niški specijalci, crnogorski četnici, tri topovnjače s mora, četnici iz nevesinjske šume, dva MiG-a raketirali su repetitor, a na pedeset metara od tvrđave došlu su tri tenka. Ali ipak Srđ nije pao, napad je odbijen, Dubrovnik obranjen zahvaljujući pripadnicima IX. bojne HOS-a“, rekao je poznati hosovac Ivica Vladava za antenazadar.hr
Stari hrvatski pozdrav u grbu postrojbe je i u Registru udruga iz Domovinskog rata
Iz Udruge HOS-a poručuju kako je “Za dom spremni” “stari hrvatski pozdrav pod kojim su se u Domovinskom ratu borili protiv velikosrpskog agresora na Hrvatsku“, a pozdrav koji su početkom rata prihvatili i branitelji iz drugih postrojbi u to vrijeme imao snažan psihološki učinak na neprijatelja.
Sam grb udruge registriran je u Registru udruga, tako da je to pitanje odnosa prema grbu HOS-a koji nije zabranjen.
I predsjednik Vlade RH Andrej Plenković je svojedobno izjavio da su HOS-e iz obrambenog Domovinskog rata i NDH potpuno dva različita povijesna konteksta, u čemu je bio potpuno u pravu, svjestan da su HOS-e branile Hrvatsku od velikosrpskog agresora sve od Vukovara do Dubrovnika te sudjelovali u najtežim bitkama protiv nadmoćnog srpskog agresora i onako malobrojni su izvojevali pobjede na svakom ratištu u žestokim borbama u kojima su sudjelovali…Također je dobrom poznato da ni jedan bojovnik HOS-e nije postupio nevojnički i nečovječno prema zarobljenim neprijateljima kao i prema civilima…Svi hrvatski branitelji redom od Gardijskih do pričuvnih brigada će potvrditi da su bojovnici HOS-a bili izuzetno hrabri ratnici i ulazili su u okršaje tamo gdje to nitko drugi nije mogao probiti…S toga se nameće vrlo bitno pitanje: Je li Hrvatska Vlada podlegla pritiscima notornih ljevičarskih medija, kojima, njihovim gazdama, ionako nije bilo u interesu da hrvatski branitelji zajedno sa svojom braćom po oružju pobijede srpskog, jna i četničkog agresora te napokon u pobjedničkoj……”VRO OLUJA 95.”istog, čisto i vojnički potuku do nogu i otjeraju ga u Srbiju odakle je i došao ubijati, paliti, klati, silovati i rušiti sve što je Hrvatsko…
Svojedobno je u svom predsjedničkom mandatu Ivo Josipović odlikovao HOS-e koji su bili kod njega na Pantovčaku…Između ostalih odlikovao je Thomasa Cro
Do kraja svojeg ratnog puta, Irac je s preustrojenom IX. bojnom HOS-a u sklopu 114. brigade Hrvatske vojske prošao mnoge teške bitke: na Južnom bojištu, u operaciji Maslenica tijekom 43 dana obrane opsjednute Škabrnje, te u operaciji Zima 94.
Thomas Crowley bio je poseban po tome što je inzistirao na obuci vojnika te je golemo iskustvo kao instruktor prenio na velik broj pripadnika raznih postrojbi. Više puta je bio ranjavan, a poginuo je nesretnim slučajem upravo onda kada su mu se počeli ostvarivati snovi.
Dobio je hrvatsku domovnicu, stan u Splitu, osjećao je da je pobjeda blizu te je kovao planove za budući život u Hrvatskoj. Na veličanstvenom pogrebu u Splitu tisuće ljudi oprostile su se od legendarnog Irca hrvatskog srca.
Bojnika Thomasa Crowleya pripadnika HOS-a posmrtno je 2012. godine predsjednik Republike Ivo Josipović odlikovao Redom Petra Zrinskog i Frane Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.
Thomas Crowley rođen je u Manchesteru, a odrastao je u Južnoafričkoj Republici, kamo su se iz Irske doselili njegovi roditelji. Od svojih 46 godina života, navodno je čak 28 proveo u ratovima diljem svijeta. Kad je na CNN-u vidio snimku osječkog fiće preko kojeg prelazi tenk, te se dodatno informirao o stanju u Hrvatskoj, spakirao se i krenuo u nepoznato. U Zagrebu se priključio postrojbama HOS-a i tu je počeo njegov ratni put.
Nakon preustroja IX. bojne HOS-a, ona je u siječnju 1992. godine pridružena 114. brigadi Hrvatske vojske. U operaciji „Maslenica“ tijekom siječnja, veljače i ožujka 1993. godine Crowley je sa svojih 60 suboraca iz HOS-a sudjelovao u legendarnoj obrani Škabrnje. Njegove uloge ondje prisjetio se još jedan strani dragovoljac u redovima HOS-a, Poljak Trzezbor Piekutowski:Bio je jedan od najsposobnijih HOS-ovaca i uz njega se svaki vojnik osjećao sigurno.
Sama obrana Škabrnje, to se zna, ona je djelo Irca Toma Crowleya! Čovjek je osmislio sustav mina „televizija“, način na koji ga koristiti i stavljao je osigurače mina na zadnji zub. Doslovno smo cijelu Škabrnju izminirali, iznutra i izvana.
Također je Josipović uručio odličje obitelji Francuza i Dragovoljca poginulog pripadnika HOS-a Jean Michel Nicolieru…Tim je činom Predsjednik Hrvatske, inače pravnik po zanimanju, vrlo dobro znao da daje potpuni legitimitet pripadnicima HOS-a, samim činom dodijele odličja istima.
Jean-Michel Nicolier “Francuz” bio je francuski dragovoljac hrvatskog Domovinskog rata, pripadnik HOS-a. U srpnju 1991. godine, vlakom je došao u Zagreb potpuno sam. Bio je jedan od 481 stranih dragovoljaca domovinskog rata (od kojih je 72 poginulo, a 88 ih je ranjeno) iz 35 zemalja koji su branili Hrvatsku. Iako Francuz po nacionalnosti, krajem kolovoza 1991. godine pristupio je redovima Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) u Mejaškom Selu, općina Barilović kod Duge Rese. S njima je kasnije, potaknut televizijskim snimkama i nepravdom prema hrvatskim braniteljima, dragovoljno otišao braniti Vukovar. Bio je mlad i neiskusan ratnik, ali se pokazao vrlo dobrim i hrabrim bojovnikom koji nije odstupao u borbi, te je do kraja ostao u Vukovaru. Jean-Michel se borio na vukovarskom Sajmištu gdje je ranjen 9. studenoga, te je morao ostati u bolnici. Nakon pada Vukovara i ulaska Jugoslavenske narodne armije u Opću bolnicu Vukovar, unatoč potpisanom sporazumu s hrvatskom stranom kako neće ulaziti u bolnicu, Nicolier je odveden zajedno s ostalim ranjenicima, bolesnicima, medicinskim osobljem i civilima i u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine pogubljen na Ovčari. Dragutin Berghofer-Beli, jedan od sedmorice preživjelih, svjedoči kako su četnici Francuza tukli, kao i Sinišu Glavaševića, a nakon čega je Spasoje Petković zvani “Štuka” polumrtvoga Nicoliera izvukao iz mučionice logora na Ovčari i ubio metkom.
Čemu dvostruki kriteriji
Kako je to moguće da jedan predsjednik RH daje odličja pripadnicima HOS-a, dok današnji predsjednik RH Milanović groznim riječima priča o spomen ploči poginulim pripadnicima HOS-, da istu treba baciti tamo negdje…Naravno uz svesrdnu pripomoć SDSS-ovog Milorada Pupovca, koji odmah skače na sve četiri i zapomaže da se “ustaška ploča” mora maknuti sa područja Jasenovca i to upravo sa mjesta gdje su dečki iz HOS-a poginuli…
Tad se događa halabuka ljevičarske falange i ta se spomen ploča postavljena poginulim hrvatskim braniteljima pod hitno “mora” izmjestiti na mjesto koje nije mjesto pogibije da se kojim slučajem ova dvojica Milanović i Pupovac ne bi kojim slučajem našli uvrijeđeni…
Tko su bili dragovoljci HOS-a kojima je podignut spomenik u Jasenovcu
![](https://domoljubni.hr/wp-content/uploads/2023/10/hosjasenovac.webp?x24307)
UDRUGA Dragovoljaca HOS-a grada Zagreba u Jasenovcu je 5. studenog 2016. postavila spomen-ploču za poginule pripadnike HOS-a u obrambenom Domovinskom ratu.
Na spomen ploči stoji pak da su “Neovisnost i suverenost Republike Hrvatske životima izborili i bojovnici Hrvatskih obrambenih snaga – HOS-a, 1. satnije ‘Ante Paradžik’”. Uz imena poginulih HOS-ovaca na ploči piše kako je podižu HOS Jasenovac i Udruga branitelja HOS-a grada Zagreba, a na grbu HOS-a uz ostalo stoji i natpis “Za dom spremni”, kojeg su članovi HOS-a koristili u Domovinskom ratu.
Uklesana imena na crnoj mramornoj ploči: Mario Huis, Dino Simić, Zlatko Klasić, Ivan Bebić, Miroslav Martinovski, Miro Petrin, Davor Milaković, Slavko Jager, Željko Grgić, Željko Barić i Milan Špoljarević.
Postrojba HOS-a nosila je naziv “1. Satnija Ante Paradžik“, najveći dio rata proveli su na bojišnici oko Nove Gadiške, Novske i Jasenovca.
Ovo je 11 poginulih pripadnika HOS-a čija su imena uklesana na spomen ploči u Jasenovcu.
Slavko Jager je bio Slovenac iz Maribora koji se pridružio HOS-ovcima u borbi protiv velikosrpske agresije sa samo 25 godina. Rođen je 17.11.1966., živio u Sloveniji, neoženjen. Poginuo je 29. studenog 1991. Bio je teško ranjen, pao u okruženje i ruke četnicima. Četnici su mu iskopali oči odvijačem i polomili mu svaku kost te ispalili u njega čak 76 metaka!
Pri pokušaju njegovog spašavanja poginuli su Davor Milaković i Miro Petrin, mladići od 25 i 20 godina.
Davor Milaković rođen je 21.2.1966. u Zagrebu. Živio je u Zagrebu, neoženjen. Poginuo je 29.11.1991. na precrpnoj stanici u mjestu Drenov Bok kod Jasenovca. Posljednje počivalište je na groblju Mirogoj.
Miro Petrin rođen je 8.7.1971. u Zagrebu. Živio je u Zagrebu, neoženjen. Poginuo je 29.11.1991. kod Jasenovca. Posljednje počivalište je na groblju Mirogoj.
Miroslav Martinovski rođen je 8.5.1961. u Vinkovcima. Živio je u Zagrebu, oženjen, i bio je otac troje djece. Zapovjednik postrojbe HOS-a, bio je pripadnik 125. BR HV. Preminuo je 9.11.1991. u bolnici u Zagrebu. Pokopan na Mirogoju.
Mario Huis bio je prvi Zagrepčanin iz satnije HOS-a “Ante Paradžik” koji je poginuo. Rođen je 4.2.1962. u Valpovu. Živio je u Zagrebu, neoženjen. Poginuo 5.10.1991. u selu Košutarica, kod Jasenovca.
Milan Špoljarević, zapovjednik satnije Ante Paradžik, poginuo je u zadnjim satima “Oluje”.
Dino Simić rođen je 28.7.1966. u Belišću. Živio je u Zagrebu, neoženjen. Poginuo je 14.10.1991. između sela Bročice i Jasenovca. Pokopan je u Zagrebu Dino je bio Srbin, pravoslavac, a poginuo je kao HOS-ovac.
Zlatko Klasić rođen je 15.6.1952. u Zagrebu. Živio je u Zagrebu, neoženjen. Poginuo je 5.10.1991. u selu Košutarica kod Jasenovca.
Ivan Bebić rođen je 31. svibnja 1967 g. u Lipovicama. Poginuo (ubijen) je 4. studenog 1991. godine.
Željko Grgić rođen je 1966. godine. Poginuo je 11. prosinca 1991. kod Jasenovca.
Ponovo su ljevičarski mediji uradili svoje
Ploča je zbog pritiska iz SDP-a, SDSS-a i HNS-a na Andreja Plenkovića, a zbog navodno spornog pozdrava u grbu postrojbe, iz Jasenovca premještena na lokaciju Trokut, u blizini ranije postavljenih devet monolita s imenima poginulih hrvatskih branitelja na novljanskoj bojišnici…
Tadašnja izjava Milanovića samo je odraz njegovog uvjerenja i opredjeljenja
Milanović je tada usporedio mauzolej u Borovu selu četniku Šoškočaninu sa spomen-pločom HOS-ovcima u Jasenovcu: ‘To je provokacija’…
Rekao je i ovo u svibnju 2021
Rekao je kako mauzolej Šoškočaninu, organizatoru pokolja 12 policajaca u Borovu 1991., treba maknuti i da on kao premijer za to “nije imao vremena” jer su neki razbijali dvojezične ploče i da je Plenković zadnji koji o tome treba govoriti.
“To nije običan grob, to je provokacija, kao što je spomenik Za dom spremni “provokacija” u Jasenovcu”, smatra današnji predsjednik RH-e, ne želeći razmišljati na način kako se voli prodavati, a to je da je spomen ploča poginulim pripadnicima HOS-a upravo na mjestu gdje su pripadnici HOS-a poginuli i da tu treba ostati.
S jedne strane Hrvatska je imala predsjednika agnostika koji daje odličja pripadnicima HOS-a , a danas imamo predsjednika istog lijevog svjetonazora, ateista koji bi , bacio tamo negdje spomen ploču poginulim hrvatskim braniteljima, pripadnicima HOS-a…
Jedno je sigurno
Nema niti jednog hrvatskog branitelja pripadnika bilo koje ratne brigade kao ni pripadnika HOS-a koji, naravno ako to fizički mogu, ne bi i danas stao na branik svoje Domovine u slučaju bilo kakve ugroze RH, jer su svi 1990-91 bili za dom i Domovinu spremni…i svi su pjevali iste pjesme, a u svojim koračnicama koje lako možete pronaći na Youtube, u svakoj od tih koračnica pjevalo se “Za dom Spremni”, 1991. pa nadalje…No Milanović ni njemu slični to “ne znaju” jer nisu bili u obrani danas samostalne, demokratske i europske Hrvatske iako su imali dovoljan broj godina, ali nisu imali hrabrosti za razliku , čak i od maloljetnih dragovoljaca koji su bili po mnogim hrvatskim obrambenim snagama i položili svoje živote za svoj dom i Domovinu…
D.K.