Kako smo osiguravali i štitili prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana, moja sjećanja/Ivan Primorac
Atentat na predsjednika dr. Franju Tuđmana, raketiranje Banskih dvora na dan 7. listopada 1991. godine
-Sjećanje tjelohranitelja
Toga je dana kod pok. predsjednika dr. Franje Tuđmana bio zakazan sastanak na koji su bili pozvani tadašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ Stjepan Mesić i ondašnji jugoslavenski premijer Ante Marković. Mesić je došao u Banske dvore prvi. Čekala se kolona automobila i Markovićev dolazak. HTVova ekipa koju je vodio Mladen Lacković bila je spremna. Svi su bili na svojim mjestima.
Tadašnji šef osiguranja predsjednika Tuđmana Mate Laušić u tišini je napustio svoje radno mjesto i izišao iz Banskih dvora. U Banskim su dvorima ostali šef grupe Bono Marjanović, Ivan Ursa i Marko Kovačić. Slavko Čulina i Mario Radić bili su u drugoj smjeni.
Trojica su se predsjednika iz kabineta predsjednika Tuđmana spustila sa prvog kata u prizemlje na ručak, koji je bio u Svečanoj dvorani Banskih dvora. Objedovala su za stolom i razgovarali. I neki drugi dužnosnici bili su nazočni. Sve se odvijalo pod budnim okom šefa protokola Marijana Grgića. Djelatnici osiguranja, tjelohranitelji Bono Marjanović, Ivan Ursa i Marko Kovačić u Svečanoj dvorani sa strane, budno su vizualno pratili što se događa. Vidjelo se da je predsjednik Tuđman ljut, nezadovoljan stavovima Ante Markovića koji je zagovarao da Jugoslavija mora ostati, a nije čak bio ni za labavu konfederaciju.
Također ni Mesić nije bio kooperativan i nije podržavao predsjednika Tuđmana. Uslijed takvih stavova, ljut, mimo protokola i prije predviđenog vremena završetka ručka, otprilika 20ak minuta ranije, predsjednik Tuđman rekao je Mesiću i Markoviću: “Idemo popit kavu u moj kabinet”. Bila je to “Božja providnost”, “Božji prst” da je predsjednik Tuđman samovoljno ranije završio sa ručkom u prizemlju i sa sugovornicima se popeo na kat u svoj kabinet. Bono Marijanović ispratio je do kabineta Mesića i Markovića, te ostao ispred kabineta, a druga dvojica tjelohranitelja Ursa i Kovaćić povukli su se u sobu u prizemlju, koja je bila radna soba, kancelarija za tjelohranitelje.
Ubrzo je Ursu nazvao Bono Marijanović i rekao mu da dođe na kat da ga zamjeni ispred kabineta, jer on mora na toalet. Ursa je brzo došao i stao ispred kabineta uz prozor. Šef protokola Marijan Grgić bio je šest/sedam koraka dalje od njega. U tom je trenutku došao predsjednikov savjetnik Mario Nobilo oko 15,00 sati i ušao u kabinet predsjednika Tuđmana. Tajnica je bila Zdravka Bušić.
A onda su dva zrakoplova “Super Galeb G-4”, jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva naoružani avionskim raketama zrak-zemlja i avio bombama, izvršili raketiranje Banskih dvora, atentat na predsjednika dr. Franju Tuđmana i njegove suradnike. Od šest ispaljeni raketa, dvije su pogodile Banske dvore. Jedna je eksplodirala u južnom dvorištu.
Ivan Ursa je teže ozlijeđen, sav krvav, pocjepane odore.., Marijan Grgić dobio je posjekotinu na čelu, šrapneli su se zabili u zid kabineta predsjednika Tuđmana.
![](https://domoljubni.hr/wp-content/uploads/2023/10/tudjmanraketiranje-1.webp?x24307)
Svi su se odmah spustili u podrum Banskih dvora i predsjednici i zaposleni i tjelohranitelji. Ursu je u podrum ranjenog nosio kolega tjelohranitelj Marko Kovačić. U podrumu je Ursa bio u blizini predsjednika Tuđmana, kada je on vidjevši ga ranjenog, krvavog i pocjepane odore koja visi, rekao Markoviću: “Evo ti tvoja Jugoslavija”.
U podrumu su se zadržali prema procjeni tjelohranitelja sat- dva. A onda je predsjednik Tuđman, nakon prestanka zračne opasnosti napustio podrum i obišao Banske dvore, da vidi što je sve uništeno, a ekipa HTV je snimala. Odnekud se pojavio Mate Laušić objašnjavajući ekipi TVa u kabinetu predsjednika Tuđmana, što je sve uništeno. Pored Mate u tom je trenutku bio Ursa Ivan. Mesić i Marković su otišli nakon prestanka zračne opasnosti.
Nakon obilaska Banski dvora, s obzirom da se počelo pričati da je predsjednik Tuđman stradao, on sam je donio odluku da idu na Trg Bana Jelačića, da se na TVu vidi da to nije istina, što su ubrzo i napravili. Na uglu Gradske kavane dočekali su ga građani i neki zastupnici uz pljesak.
Slijedećih su dana bili u tunelu u skloništu Dubravkin put, gdje je bio i Glavni stožer HVa. Ursa je bio u pocjepanoj odori u dronjcima te je rekao Laušiću da mu osigura drugu odoru, jer ne može takav biti uz predsjednika. Laušić mu je nervozno odgovorio: “Boli me kurac za tvoju odoru”.
Desetak dana nakon raketiranja Banskih dvora uz zapovjed sa vrha, išla je peticija protiv Mate Laušića o svim njegovim nepravilnostima i propustima. Šef grupe Bono Marijanović dao je peticiju na potpis i Ursa Ivanu i Marku Kovačiću.
Mate Laušić ubrzo je otišao, napustio je radno mjesto šefa osiguranja i prešao u Vojnu policiju.
Bono Marijanović je nakon toga prešao u 1. hrvatski gardijski zbor, a onda u Stožer osiguranja Ureda za nacionalnu sigurnost, gdje je kod mene bio na radnom mjestu načelnika odjela. Osobno mi je pričao o Laušićevu odlasku iz Banskih dvora prije raketiranja.
O tome su mi detalje iznosili i drugi tjelohranitelji, koji su toga dana bili u Banskim dvorima.
Od ispaljeni raketa, dio krova bio je razrušen, razbijena su stakla na prozorima, a krila i žaluzine izbijene su iz ležišta. U prostorijama je uništen inventar, posebno u Svečanoj sali za ručavanje.
Predsjednikov je automobil, blindirana “G” kola bio parkiran u dvorištu, a dva BMWa S1 i S2 ispred Markove crkve. “G” kola su gotovo ostala neoštećena, jedan šrapnel nađen je u koferu u gepeku, stakla na njemu su pobijelila od prašine…Na Golfu od Maria Nobila pao je krov do sjedala, stradao je i Golf Marka Kovačića, koji je bio parkiran na pločniku uz zgradu Banski dvora, dok je Opel Vectra od Ivana Urse parkirana pored Golfa ostala neoštećena.
Zašto je Mate Laušić u emisiji “U mreži politike” od 15.6.2022. godine iznio neke laži i prikrio neke istine, između ostalog i da je u vrijeme raketiranja bio u Banskim dvorima, te da je bio na funkciji zamjenika ravnatelja Stožera osiguranja Ureda za nacionalnu sigurnost, dakle ono što sam ja bio, samo on zna.
Autor / Ivan Primorac
Autor teksta i svih tvrdnji i svjedočenja preuzima na sebe svaku odgovornost ukoliko su neke tvrdnje možda netočne!
Znadete li išta više o ovoj temi ili želite prijaviti pogrešku u tekstu?
P.S. -Kasno predvečer Franjo Tuđman obišao je Banske dvore, što su zabilježile i kamere Hrvatske radiotelevizije te je još uvijek pod dojmom napada i viđenog stanja dao izjavu stojeći ispred slike Vlahe Bukovca Hrvatski narodni preporod:
“Banski su dvori bili, ali i ostat će simbol hrvatske državnosti. Vidite ovu razrušenu Svečanu dvoranu Banskih dvora, tu sam sjedio četiri – pet minuta, ne znam koliko, možda šest za objedom sa svojim suradnicima prije nego što će barbari uputiti svoje razorne rakete da bi uništili, da bi pokušali uništiti taj simbol hrvatske državnosti, da bi pokušali obezglaviti Hrvatsku. Tu se nalazimo pred svjedočanstvom o hrvatskom preporodu iz prošlog stoljeća.
Evo, oštetili su tu sliku, htjeli su uništiti onaj hrvatski preporod koji smo ostvarili u ovih proteklih godinu i pol dana, uspostavom hrvatske demokracije, uspostavom suverene i samostalne Hrvatske. Oštetili su sliku, dobrim dijelom su razorili ovu Svečanu dvoranu i Banske dvore, ali su time barbari postigli suprotno što su htjeli, postigli su još veće jedinstvo hrvatskog naroda. Svijest koju smo uskrisili u borbi za izbore i uspostavu demokracije bit će sada još stamenija. Hrvatski narod bit će kao jedan u borbi da istjeramo i posljednjeg okupatora iz hrvatske zemlje. Hrvatski narod i domovinske i iseljene Hrvatske izgradit će porušenu Hrvatsku.
Kad su poslije Vukovara, Vinkovaca, Osijeka, Pakraca, Gospića, Otočca, Šibenika i Zadra napali Dubrovnik htjeli su uništiti najznamenitiji znamen hrvatske kulture. Učinili su kulturni zločin pred čitavim svijetom. Napavši Banske dvore učinili su i politički zločin, zlo-čin koji će pamtiti pokoljenja i čovječanstvo.“
Da tu nije završio Predsjednikov radni dan pokazuje dokument potpisan u 23 sata kojim opunomoćuje Stjepana Adanića i pukovnika Imru Agotića za razgovore s generalom JNA Andrijom Rašetom.
S obzirom na dramatično zaoštravanje situacije, kasno navečer 7. listopada održan je i sastanak užeg političkog vodstva. Noć je predsjednik Tuđman, prema svjedočenju bliskih suradnika, proveo u spomenutom tunelu ispod Gornjeg grada. Od 8. listopada 1991. Banski dvori više nisu služili kao predsjedničko sjedište, a Ured je preseljen u Vilu Zagorje na Pantovčaku.
Napad je planiran u Beogradu
Napad na Banske dvore pomno je bio planiran u režiji beogradskog vojnog i političkog vrha s ciljem likvidacije predsjednika Republike Hrvatske dr. sc. Franje Tuđmana te hrvatskih predstavnika u Predsjedništvu i Vladi SFRJ. Time bi se izazvao kaos i stekli uvjeti za uvođenje izvanrednog stanja u Jugoslaviji kao preduvjeta za nametanje unitarističkog i velikosrpskog državnog koncepta.
Uz poznate motive i materijalne dokaze pronađene nakon zračnog napada lako je uočiti idejne za-četnike zločina, ali odgovor na pitanje tko su izvršitelji i dalje ostaje nedorečen. Srbijanski usmeni izvori potvrđuju da je napad pažljivo i u tajnosti pripremljen. Odobrili su ga najviši zapovjednici JNA, da bi ga potom u tajnosti izvela posebna zrakoplovna skupina popunjena odabranim oficirima Ratnog vazduhoplovstva i Protuvazdušne obrane (RV i PVO). Prema neprovjerenim izjavama, važnu ulogu u prikupljanju informacija o dnevnom rasporedu predsjednika Tuđmana i tlocrtu prostorija u Banskim dvorima, a i samoj izvedbi zračnog napada na Banske dvore, imala je skupina operativaca Kontraobavještajne službe (KOS) odnosno Kontraobavještajne grupe (KOG) RV i PVO, koja je u to vrijeme djelovala u Zagrebu i šire po Hrvatskoj.
Nažalost, tragično zvuči činjenica da su nesumnjivo veliku odgovornost za zračni napad na Banske dvore imali oficiri JNA hrvatske nacionalnosti. To su prije svih general-pukovnik Zvonko Jurjević, tada zapovjednik RV i PVO i pukovnik Branko Šovagović načelnik štaba 5. korpusa RV i PVO iz Bihaća koji je operativno i logistički podupirao zrakoplovnu skupinu koja je izvela napad.
Bez obzira na izjavu operativca KOS-a koju je dao hrvatskim tijelima sigurnosti, i dalje ostaje otvoreno pitanje na koji je način informacija o radnom rasporedu i kretanju predsjednika Tuđmana došla do izvršitelja ove zločinačke akcije. Ostaje otvorena mogućnost da je JNA i bez doušnika iz neposrednog okruženja predsjednika RH imala mogućnost prisluškivati telefonske razgovore sudionika sastanka te telefonske linije najviših tijela vlasti u Zagrebu.
Balističko izvješće Komisije za očevid MUP-a RH nije bilo dostupno autorima monografije čime je rekonstrukcija napada bila otežana i donekle zakinuta. Sigurno bi na mnoga otvorena pitanja koja se tiču pokušaja ubojstva prvog hrvatskog predsjednika kao glavne političke prepreke u ostvarenju velikosrpskih planova, odgovore dali i dokumenti iz institucija bivše jugoslavenske države kao što su JNA, obavještajno-sigurnosnih službi i tadašnjih političkih tijela.
Kako bi izgledala moderna hrvatska povijest bez jasne vizije i energičnosti Tuđmanova državničkog vodstva koje je ratnih 1990-ih ujedinjavalo narodne snage, može se samo nagađati. Ostaje na kraju znakovita poruka predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana koju je dao u izjavi za Hrvatsku radioteleviziju uvečer 7. listopada 1991.:
“Napavši Banske dvore učinili su i politički zločin, zločin koji će pamtiti pokoljenja i čovječanstvo. (…) Kao što vidite, nisu uspjeli, pa sve da su i uspjeli Hrvatska bi živjela i bez mene, ali živjet će i sa mnom u oslobađanju od okupatora i u izgradnji. Uskrisit ćemo i obnovit ćemo Hrvatsku!“
Ilustracije : Memorijalni centar Domovinskog rata