Na Badnjak i Božić 1914. u rovovima se Prvoga svjetskog rata dogodila nevjerojatna, gotovo bajkovita scena. Njemački i britanski vojnici, kao i manji broj francuskih, prekinuli su vatru, napustili rovove i stupili na tzv. „ničiju zemlju“ između borbenih linija, gdje su se podružili s neprijateljima i izmijenili poklone.
Božićno primirje naziv je za niz neformalnih prekida vatre na Zapadnom bojištu Prvoga svjetskoga rata 1914. godine. Vojnici zaraćenih država tada su na nekoliko dana obustavili paljbu i susreli se na “ničijoj zemlji” između rovova, izmijenili vijesti i poklone, razgovarali, pjevali božićne pjesme pa i igrali nogomet. Provodila se razmjena zarobljenika kao i zajednički pogrebni obredi,
Kontekst primirja: početak rata na Zapadnome bojištu
Zahvaljujući složenom sustavu međudržavnih saveza i ugovora na početku 20. st., rat između Austro-Ugarske i Kraljevine Srbije koji je uslijedio nakon ubojstva prijestolonasljednika Franje Ferdinanda u Sarajevu 1914. ubrzo je prerastao u sukob svjetskih razmjera.
Na strani Srbije stale su sile Antante – Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska i Rusija, dok su Austro-Ugarsku poduprle Njemačka i Osmansko Carstvo.
Nijemci su prije rata pripremili strategiju prema kojoj su smatrali da je jedini način na koji Njemačka može pobijediti rat na dva bojišta (Zapadno i Istočno) da u što kraćem roku prisili Francusku na predaju. Kako je Francuska na granici s Njemačkom posjedovala velik sustav utvrda, plan je predviđao da ga se zaobiđe napadom kroz neutralnu Belgiju.
Nijemci su prije rata pripremili strategiju prema kojoj su smatrali da je jedini način na koji Njemačka može pobijediti rat na dva bojišta (Zapadno i Istočno) da u što kraćem roku prisili Francusku na predaju. Kako je Francuska na granici s Njemačkom posjedovala velik sustav utvrda, plan je predviđao da ga se zaobiđe napadom kroz neutralnu Belgiju.
Oko 100 000 vojnika sudjelovalo je u spontanom blagdanskom primirju
Nijemci su brzo napredovali ali su zaustavljeni u bitci kod Marne. Kako nijedna strana nije uspjela probiti neprijateljsku liniju na južnoj polovici bojišta, nastao je niz bitaka u kojoj je svaka strana pokušala neprijatelju prići s boka, a to je bilo najlakše sa sjevera u Flandriji, gdje još nije postojala jasno definirana crta bojišta. Tako je nastala tzv. “Trka do mora”, koja je također završila pat-pozicijom jer niti jedna strana nije uspjela postići odlučujuću pobjedu.
Na Badnjak 1914. na Zapadnom se bojištu dogodilo nešto doista nevjerojatno – oko 100 000 vojnika sudjelovalo je u spontanom blagdanskom primirju. Prvi zabilježeni slučaj dogodio se u regiji Ypres u Belgiji. Nijemci su zapalili svijeće i svjetiljke te ih postavili na svoje rovove, a zatim su počeli pjevati božićne pjesme. Britanci su im se uskoro pridružili, a zatim su si vojnici (uključujući časnike) obiju strana međusobno zaželjeli sretan Božić.
“Između nas i naših prijatelja nasuprot nas postoji neka vrsta nedogovorenog i neodobrenog, ali razumljivog i poštivanog primirja”
Uslijedio je susret u “ničijoj zemlji”, gdje su jedni drugima podarili simbolične poklone poput gumbiju, kapa ili malih količina hrane, pića i duhana. Na nekim su sektorima bojišnice održane zajedničke božićne mise na latinskom jeziku. Na nekim je mjestima primirje potrajalo sve do Nove Godine. Sačuvana su i svjedočanstva o tome kako su neki vojnici popili previše i zaspali u protivničkim rovovima, pa se idućeg jutra ispričali tamošnjim “stanovnicima” i vratili se natrag na svoju crtu bojišnice.
Te noći nije ispaljen niti jedan metak
Jedan od svjedoka primirja, britanski satnik Robert Patrick Miles ovako je opisao svoj doživljaj primirja: “Petak (Božić). Slavimo najnevjerojatniji Božić kojeg je moguće zamisliti. Između nas i naših prijatelja nasuprot nas postoji neka vrsta nedogovorenog i naravno neodobrenog, ali itekako razumljivog i skrupulozno poštivanog primirja. Čudno je da, izgleda, postoji samo na ovome dijelu borbene linije – s naše desne i lijeve strane još uvijek veselo pucaju jedni po drugima. Stvar je započela prošle noći – bila je posebno hladna noć, s bijelim mrazom – kada su nam Nijemci nedugo nakon zalaska sunca počeli vikati ‘Sretan Božić, Englezi!’. Naravno, naši su im dečki uzvratili, a zatim su mnogi s obiju strana nenaoružani napustili rovove i sreli se na osporenoj, hitcima prošaranoj ničijoj zemlji između borbenih linija.
Dogovor je bio da primirje traje do ponoći, zapravo se odužilo do kraja idućeg dana (Štefanja)
Tu je spontano sklopljen dogovor da nećemo gađati jedni druge do iza ponoći. Svi su se ljudi bratimili otprilike na pola puta između rovova (mi im naravno nismo dozvolili da se previše približe našoj liniji) i izmijenili cigarete i laži na vrlo prijateljski način. Te noći nije ispaljen niti jedan metak.” Satnik Miles je zapisao i da je od Nijemaca saznao kako im je rat već dojadio te se zapitao zašto se uopće bore jedni protiv drugih. Iako je dogovor bio da primirje traje do ponoći, zapravo se odužilo do kraja idućeg dana (Štefanja) jednostavno zato što se Nijemci još nisu željeli vratiti borbama, a Britanci su odbili pucati na njih jer su smatrali nečasnim gađati nesprremnog protivnika.
Ratne 1914. godine, usred žestokih borbi između njemačkih i britanskih snaga u 1. Svjetskom ratu, 24. prosinca, dakle, na sam Badnjak, na nekoliko sati, i duže, oružje je utihnulo, rat je ustuknuo pred mirom. Nažalost, obje su strane u ono ratno vrijeme nastojale zataškati što se doista dogodilo, sakriti pred javnosti. Međutim, nisu uspjeli, istina i danas, 106 godina kasnije, živi…
Naime, obje su strane privremeno odložile oružje uoči jednog od najvećih kršćanskih blagdana. Pjesma “Tiha noć” ujedinila je nakratko neprijatelje, čiji su rovovi bili udaljeni svega stotinjak metara, svatko je pjesmu pjevao na svom jeziku. Nijemci su pjevali Stille Nacht, Britanci Silent Night, obje su se strane savršeno razumjele.
Rijedak primjer u povijesti. Susret dvije strane ”neprijatelja”, koji u tom trenutku nisu bili neprijatelji nego ”samo” ljudi, dogodio se na ničijoj zemlji.
Povijesni je to događaj koji se dogodio nedaleko od belgijskog gradića Ypresa, bilo je to malo božićno primirje u velikom svjetskom ratu. Nije dugo potrajalo, no, ostalo je upamćeno i zapisano. Vojnici su među sobom razmijenili i darove – hranu, piće, duhan, da bi na sam Božić zaigrali i nogomet, koji je u to vrijeme bio izuzetno popularan u Engleskoj, ali i u ostatku Europe, tri godine prije toga primjerice osnovan je splitski Hajduk. Nogomet, kao relativno nova igra, bio je u svom punom zamahu. U to vrijeme Britanci su imali 5000 igrača, rat je njihove karijere zaustavio, mnoge, nažalost, i zauvijek prekinuo. Obje su momčadi te ratne zime 1914. imale po jednog profesionalca britanski narednik James Coyle igrao je za škotski Albion, dok su Nijemci imali Alberta Schmidta koji je nogomet igrao za trećeligaša Fussballclub 02 Schedewitz.
Nije važan rezultat
Tko je pobijedio, možda se točno i “ne zna” (postoje zapisi o rezultatima!)s obzirom- kako su obje strane tvrdile da su pobijedile.
No, zar je to bitno?…Nije!… Bitna je prije svega ljudskost i vjera, koja je presudila i koja već cijelo jedno stoljeće šalje poruku novim generacijama…Pobijedio je Isus i Božić, pobijedila je vjera, pobijedio je čovjek. Kako se Božićno čudo ne bi zaboravilo, kako se ne bi zaboravilo ono što se dogodilo na Badnjak 1914. pobrinuli su se Engleski nogometni savez te Engleska nogometna liga koji su 100. obljetnicu, 2014. godine pokrenuli projekt ‘Nogomet se prisjeća’ koji je trajao do 2018. godine na 100. obljetnicu završetka Prvog svjetskog rata koji je odnio milijune ljudskih žrtava i koji je, nažalost, bio uvod u tragičan obračun dva desetljeća kasnije u Drugom svjetskom ratu, ali i danas kada na nekoliko strana svijeta imamo žestoke ratove i pogibije nedužnih civila.
U sklopu spomenutog projekta institucije koje se bave nogometom u Engleskoj su odlučile educirati učenike i mlade nogometaše kako bi svi oni bili upoznati s ovim događajem. Vrhunac obilježavanja za mlade nogometaše bio je tradicionalni turnir povodom Božićnog primirja. Podsjetimo, na turniru su nastupili mlađi uzrasti (U12 i U13) 16 momčadi iz britanske Premier League, kao u klubovi iz zemalja koje su te četiri godine ratovale na zapadnom bojištu – Belgije, Njemačke, Francuske i Austrije. Kao i onda tako i danas rezultat nije bitan, bitan je povod Božić i rođenje Isusa!) i bitna je vjera, i vjerska namjera.
Mediji koji danas o tome pogrešno pišu, tvrde kako je te ratne 2014 god. “nogomet zaustavio rat”, što, naravno, nije točno, nogomet je samo posljedica, doduše, priča je sjajno uklopljena u ovoj povijesni događaj, a uzrok privremenog prekida sukoba je Božić. Nisu li vojnici odbacili puške kada su počeli pjevati “Tihu noć, svetu noć?” Tek poslije se netko sjetio da bi mogli zaigrati i nogomet. Iako iscrpljeni i promrzli, zaigrali su i nogomet na Badnji Dan 2014 godine. Po zapisima koji se ljubomorno čuvaju u tih nekoliko zajedničkih nogometnih igara, “u svima je pobijedila Njemačka”, tvrde upućeni u povijest sporta.
Pogledajte priloženi video-Oh, kakav divan rat! Richard Attenborough – Božićno primirje 1914
-Može li ovaj primjer primirja u vjeri na Badnjak i iščekivanju rođenja Isusa Krista, dviju zaraćenih strana poslužiti kao primjer danas zaraćenim stranama u strašnim ratovima koje se i sad dok se ovo piše vode…Strašan rat koji se događa u Ukrajini, napadom Rusije na tu zemlju, iako su i jedni i drugi iste pravoslavne vjere, kao i užasan rat koji se vodi između Izraela i Hamasa u Gazi, u kojemu najviše u strahovitim eksplozijama granata raznih kalibara i svakojakih bombi vođenih (“pametnim oružjem” 21 stoljeća”) dronovima, ginu djeca, nemoćni, stariji, uglavnom civili…
T.H.