Ivan Dragutin Stjepan Zajc, znan kao Ivan pl. Zajc (Rijeka, 3. kolovoza 1832. – Zagreb, 16. prosinca 1914.), bio je hrvatski skladatelj, dirigent i pedagog. Utemeljitelj je hrvatske opere kao umjetničke ustanove, a opernu umjetnost u Hrvatskoj obogatio je i u stvaralačkom smislu.[1] Najznačajniji je glazbenik djelatan u Hrvatskoj u posljednjoj trećini 19. stoljeća.[2]
Zajc je bio toliko plodan autor da je skladao ukupno više od 1000 glazbenih djela.
Na današnji dan 1914. godine umro je znameniti glazbenik Ivan Zajc, jedna od dominantnih osoba u hrvatskoj glazbi u drugom dijelu 19. i na početku 20. stoljeća. Bio je skladatelj i dirigent, ali i glazbeni pedagog. Zanimljivo je da je skladao čak 25 opera, od kojih je najpoznatija Nikola Šubić Zrinjski. Zajc je bio toliko plodan autor da je skladao više od 1000 glazbenih djela.
Zajc je rođen u Rijeci 1832. godine.
Njegov je otac imao iskustva s vojnom glazbom. Mladi je Zajc na taj način već rano uz oca počeo stjecati glazbenu naobrazbu. Zanimljivo je da se glazbeno školovao čak i u Italiji (u Milanu). Neko je vrijeme djelovao u rodnoj Rijeci, a 1870. godine doselio se u Zagreb. U tom je hrvatskom gradu Zajc ostvario sjajnu karijeru. Za zasluge je 1895. godine proglašen vitezom. Umro je upravo na današnji dan u Visokoj ulici na zagrebačkom Gornjem gradu.
Ivan Zajc odrasta u glazbenoj sredini pa je od malih nogu upućen na glazbu. Prve poduke dobiva od oca, a zatim od mjesnog učitelja. Prvi nastup u javnosti imao je 14. rujna 1845. godine na jednoj dobrotvornoj priredbi u riječkom kazalištu kada je na violini, uz pratnju oca, izveo Rondo Josepha Maysedera. Godine 1844. nastaje i prva Zajčeva skladba – Ouvertura. Dvije godine poslije, 1846. godine, već sklada i operu koja će – zbog nedovršenog libreta njegovog suučenika Giovanni Vallea – ostati nedovršena. Iako je mladi Zajc pokazivao veliku glazbenu nadarenost, otac nije bio sklon tome da se njegov sin posveti glazbi. Želio je da njegov sin nakon završene srednje škole studira pravo te da postane odvjetnik. Konačno se ipak predomišlja i pristaje da Ivan pođe u Milano na konzervatorij (1850.). Do odlaska u Milano, Zajc je imao već opus od 20 skladbi.
Naporan rad nepovoljno se odrazio na Zajčevo zdravlje. Nakon što je prebolio tešku upalu pluća liječnici su mu savjetovali promjenu podneblja. Krajem 1862. godine isticalo mu je ugovoreno vrijeme službovanja te je Zajc uputio magistratu dopis, da je odlučio krenuti drugamo “(…) radi mojih posebnih razloga koji se odnose na moju karijeru, nalazim se potaknut da otkažem službu kao nastavnik glazbe (…) da ću, čim ozdravim, preuzeti ponovno svoju službu sve do gore spomenutog datuma od 7. XI. 1862. (…)”.[5] Zajc je u listopadu 1862. godine otputovao u Beč. Za svog boravka u Beču Zajc stanovao je u Komödiengasse 1, 1. stubište, 1. kat, a zatim u Weintraubengasse broj 6. U prvo vrijeme djelovao je kao profesor u Pjevačkom i opernom institutu društva Polyhymnia. Dana 15. prosinca 1863. godine u Beču se izvodi prvo Zajčevo djelo opereta Momci na brod! (Mannschaft an Bord!). Ta se opereta održala na rasporedu do uključivo godišta 1867./1868. te je doživjela više od 60 izvedbi. U Beču je tijekom Zajčeva tamošnjeg djelovanja izvedeno 11 njegovih djela s ukupno blizu 140 izvedbi, a nakon Zajčeva odlaska izvedena je 1874. godine još opereta Uhvaćeni Amor. Godine 1868. izvedene su u Beču čak tri nove Zajčeve operete. Dana 13. siječnja 1867. godine Glazbeni zavod u Zagrebu izabrao je Zajca za počasnog člana. Te godine započeli su pregovori o Zajčevu dolasku u Zagreb. Pregovori su urodili plodom pa je 18. studenoga 1869. godine Zajc imenovan ravnateljem opere koju treba osnovati, te redovitim učiteljem i ravnateljem glazbene učionice Narodnog zemaljskog glazbenog zavoda. Sukladno postignutom dogovoru 31. siječnja 1870. godine na večer Zajc s obitelji putuje iz Beča u Zagreb.
Dana 23. veljače 1895. godine Zajc je za zasluge na području glazbe imenovan vitezom. U listopadu 1899. godine Zajc je zamolio ravnateljstvo da ga zbog starosti oslobodi dužnosti održavanja pokusa i ravnanja koncertima, što je obavljao skoro već 30 godina (“…tjelesne sile ne dopuštaju više raditi kao prije… poslie pokusah i koncertah sam sasvim uzrujan, izmučen i bolestan… tim više, što sam podveržan upali plućah – koju sam bolest tečajem svog života pet puta prebolio.”).[7]
Dana 21. veljače 1908. godine Zajc je na vlastitu molbu umirovljen, a tek 1912. godine JAZU ga je imenovala počasnim članom.
Dva dana prije smrti potužio se svojoj snahi da se ne osjeća dobro. Tužio se na poteškoće pri disanju. Dana 16. prosinca 1914. godine ustao je već oko 5 sati ujutro no ponovno je legao, te je oko 9.30 spavajući umro. Sutradan je njegovo tijelo od 9 do 15 sati izloženo u kazališnom predvorju. Poslije blagoslova oprostio se od njega ravnatelj opere Srećko Albini, a s kazališnog balkona otpjevali su tužaljke kazališni zbor i Savez hrvatskih pjevačkih društava. Poslije toga krenula je pogrebna povorka prema Mirogoju. Tamo je govorio profesor Miler, a Savez hrvatskih pjevačkih društava otpjevao je Eisenhuthovu tužaljku Nad grobom. Zajc je pokopan u obiteljskoj grobnici Zajc – Dolovčak, prije trećega paviljona u arkadama, lijevo od glavnoga ulaza u groblje.[8][9] Uz njegovo je ime dodan plemićki nastavak “Zagicz”, te “vitez reda Franje Josipa I.“.[9]
Stara postava Klape Trogir izvodi dio opere “Hajd u boj u boj za dom”…
![](https://domoljubni.hr/wp-content/uploads/2023/12/800px-Ivan_Plemeniti_Zajc_Rijeka_0807.webp?x24307)
![](https://domoljubni.hr/wp-content/uploads/2023/12/Spomen_ploca_Ivan_Zajc_Visoka_Zg_210209.webp?x24307)
![](https://domoljubni.hr/wp-content/uploads/2023/12/800px-Ivan_pl._Zajc_1907_Mosinger.webp?x24307)
Izvor-wikipedia.org