Marxovo loše mišljenje o banu Josipu Jelačiću preuzela je i komunistička partija Hrvatske, što je u konačnici dovelo do uklanjanja spomenika banu sa glavnog zagrebačkog trga.
Dana 31. listopada 1849. vojska pod zapovjedništvom hrvatskog bana Josipa Jelačića i austrijskog feldmaršala kneza Alfreda von Windisch-Grätza ugušila je revoluciju u glavnom gradu Habsburške Monarhije – Beču. To je bio jedan od razloga zašto je Karl Marx imao negativno mišljenje o Jelačiću. Naime, Jelačić je prethodno bio gušio i mađarsku revoluciju, a sad je, eto, ugušio i revoluciju u Beču i to u korist konzervativnih načela. Marxovo loše mišljenje o Jelačiću preuzela je i Komunistička partija Hrvatske, što je u konačnici dovelo do uklanjanja spomenika banu na glavnom zagrebačkom trgu. Ovaj događaj smatra se jednim od najpoznatijih pokušaja napada komunističkih vlasti na memoriju hrvatskoga naroda.
Jelačić je pri gušenju revolucije bio dio trojke glavnih vojnih zapovjednika. Osim njega, bili su u trojki spomenuti feldmaršal Windisch-Grätz, kao i slavni feldmaršal grof Radetzky (poznat po Radetzky-maršu Johanna Straussa). Njih trojica su postali tako slavni, da su vojnici Monarhije na svoje mačeve dali ispisivati slova WIR (kratica za Windisch-Grätz, Iellachich, Radetzky). Riječ Wir na hrvatskom znači mi.
Radetzky je gušio revoluciju u Italiji, Jelačić u Mađarskoj i Beču, a Windisch-Grätz je poznat po osobito nasilnom gušenju revolucije u Češkoj (naredio je bombardiranje Praga). Na kraju je revolucija doista ugušena u svim dijelovima monarhije i pobijedila su konzervativna monarhistička načela. Ipak, vladajuća dinastija, na čelu s mladim Franjom Josipom, uvidjela je da su reforme nužne. Sljedećih 10-ak godina obilježilo je uvođenje reformi odozgo (za razliku od revolucije koja je to pokušala odozdo).
Kip bana Josipa Jelačića kipara Antona Fernkorna nalazi se na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Jedan je od glavnih simbola grada Zagreba.
Kip je svečano otkriven na glavnom zagrebačkom trgu 16. prosinca 1866. godine. Dogodilo se to samo sedam godina nakon banove smrti. Kip prikazuje Josipa Jelačića na konju sa sabljom u ispruženoj desnoj ruci.
U Hrvatskoj se ustalio mit da je kip bana Josipa Jelačića na središnjem zagrebačkom trgu do 1947. godine, kad su ga komunističke vlasti uklonile, bio okrenut prema sjeveru kako bi svojom sabljom ‘pokazivao’ prema Mađarskoj. Iako u tome ima logike s obzirom na Jelačićeve povijesne borbe s Mađarima, kip je zapravo bio okrenut prema najnaseljenijem dijelu grada u vrijeme postavljanja – Gornjem gradu Danas je okrenut prema jugu.
![](https://domoljubni.hr/wp-content/uploads/2023/10/spomenik-banu-josipu-jelacicu.webp?x24307)
Godine 1947. komunistički je režim uklonio kip, a 1990. godine je kip ceremonijalno vraćen na trg. Vratio ga je dr. Franjo Tuđman.Za službeno otvaranje simbolično je izabran 16. listopada, datum Jelačićeva rođenja. Svečanost je pred više od 100 tisuća okupljenih građana otvorio tadašnji gradonačelnik Boris Buzančić, a potom i tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman nakon čega je počelo veliko slavlje.
Konj ispod bana Jelačića zove se Emir i ban ga je dobio na poklon od Mahmud-bega Bašića iz Bihaća. Ban je na konju dojahao na ustoličenje u Zagrebu, a deset godina nakon banove smrti, s ovog svijeta odlazi i konj Emir. Antonu Dominiku Fernkornu je poslužio za model kipa 1866. godine.
Glavni zagrebački trgu nosi ime po banu Josipu Jelačiću, gdje mu je postavljen konjanički spomenik potkraj 1866. Spomenik je rad austrijskog kipara Antona Fernkorna. Kada je kip 1866. godine prvi put postavljen na Trg, gledao je prema sjeveru, tj. Mađarskoj.
Međutim, u periodu između 1947. i 1990. godine glavni zagrebački trg nije krasio navedeni spomenik, niti ime bana Jelačića.
Mnogi protunarodni režimi nisu se usudili dirati simbol hrvatstva, međutim 1947. komunistička vlast pod okriljem noći i velike tajnosti rastavlja i ruši Jelačićev spomenik. Vođeni idejom Marxove ocjene o ”kontrarevolucionarnoj ulozi Hrvata” komunistička vlast rušenjem spomenika nastojala je ugasiti i najmanji plamen hrvatskog nacionalnog osjećaja. Po tadašnjem ideološkom shvaćanju, simbol sramote prošlih vladajućih režima morao je nestati sa tadašnjeg Trga Republike.
Tada je kip je pohranjen u Gliptoteci, a 1990. godine je ceremonijalno vraćen na Trg. Od tada je spomenik orijentiran prema jugu.
Ovaj događaj smatra se jednim od najpoznatijih pokušaja napada komunističkih vlasti na memoriju hrvatskoga.
Tko je Ban Josip Jelačić
Josip Jelačić je bio hrvatski ban od 1848. do 1859. godine te je jedna od najznačajnijih ličnosti hrvatske povijesti. Hrvat, Ilirac, Narodnjak, koji je znao interese Habsburške dinastije spojiti sa interesima slavenstva.
Rođen je 16. listopada 1801. u Petrovaradinu, gdje mu je otac bio zapovjednik divizije. Istog dana je kršten u župnoj crkvi sv. Jurja u Petrovaradinu od strane upravitelja župe dr. Damianusa Nützla. Godine ranog djetinjstva proveo je u Petrovaradinu, a sa osam godina, 1809. je stupio u Theresianum – akademiju za upravna i vojna zvanja u Beču, gdje su se školovali sinovi plemića i velikaša.
Bio je jedan od najboljih pitomaca Theresianuma. Isticao se kao izvrstan strijelac, jahač i mačevalac, a krasile su ga okretnost i odlučnost. Bio je uslužan, blag, pravedan, šaljiv, vesele naravi. Bavio se i pjesništvom.
Među hrvatskim pukom je bio napose omiljen, zbog svog domoljublja i poštivanja svega narodnog, a osobito među seljaštvom zbog njegova proglasa o ukidanju kmetstva. Već u XIX. stoljeću narod je spoznao i osjetio njegovu povijesnu veličinu.
Sazvao je prve izbore za Hrvatski sabor. Za vrijeme revolucije u Mađarskoj 1848. godine kao vojskovođa je pobijedio u nizu bitaka protiv ustanika. U Hrvatskoj se slavi kao nacionalni junak.
OVO MALO TKO ZNA Kip bana Jelačića u Zagrebu nikad nije bio okrenut na sjever da bi prijetio Mađarskoj nego…
Grič i Kaptol središte svih zbivanja
‘OKRENITE SPOMENIK PREMA NAJŽIVLJEM DIJELU GRADA! – napisao je Fernkorn 1865. god. zagrebačkom Odboru za podizanje spomenika Jelačiću, ne znajući da je upravo tom porukom sažeto opisao naš grad. Sjeverni dio grada, iznad Jelačićeva trga – Grič i Kaptol – još je u to vrijeme bio središtem svim zbivanjima, vezanim za upravo tu podignuta najreprezentativnija zdanja’, piše Božena Kličinović u navedenoj knjizi.
Pismo Fernkorna Odboru za podizanje spomenika (foto: ‘Anton Dominik Fernkorn: Spomenik banu Josipu Jelačiću’)
Ugovor s Fernkornom o izradi spomenika potpisan je 1861., godinu dana nakon što je formiran Odbor za podizanje spomenika. Sačuvano je pismo kipara iz 1865. u kojem navodi da bi se kip trebao okrenuti u pravcu sjever/sjeveroistok. ‘Potrebno je naglasiti da se Fernkorn uvijek držao načela da spomenik konjanika bude okrenut prema življem dijelu grada’, stoji u knjizi. Trg je u to vrijeme bio neugledno sajmište, a Fernkorn je pretpostavljao da će trajno središte grada biti na Kaptolu, uz katedralu, piše autorica.
Inače, prva službena inicijativa za podizanje spomenika banu Jelačiću krenula je već 1854., dok je Jelačić još bio živ. On je umro pet godina kasnije; treći dan nakon njegove smrti formiran je Odbor za podizanje spomenika. Ugovor s Fernkornom potpisan je 1861., a spomenik banu Jelačiću je 1866. dopremljen iz Beča u Zagreb. Postavljen je 22. listopada 1866., a svečano otkriven 16. prosinca 1866.
Jutro kad je spomenik otkriven
Svečanom otkrivanju trebao je prisustvovati i car Franjo Josip, ali poslao je svog zastupnika. Prosinačko jutro bilo je izuzetno hladno.
‘Već u rano jutro na Jelačićevu trgu počeo se sabirati svijet. Poslije 10 sati dođoše na trg krajišnici Banovci (iz Gline i Petrinje po jedna počasna satnija), praćeni vojnom glazbom, poređali su se uz sjevernu stranu trga. Prozori su bili urešeni spuštenim sagovima, a na kućama su se resile zastave. (…) Točno u 11 zasvirala je glazba, a sav narod pogleda prema zapadnoj strani trga. Ondje se pokazao ban Šokčević, praćen svitom. (…) Istodobno su se oglasili topovi na Zrinskom trgu i jeka ispaljenih pušaka, gromko klicanje masa, itd. Nakon crkvenog obreda glazbeni dio izveli su hrv. umjetn. društvo ‘Kolo’ i članovi Glazbenog zavoda itd.‘, stoji u vijesti zagrebačkih novina od tog dana.
Spomenik je ukupno koštao 101.447 forinti. Stajao je ondje idućih 81 godinu, nakon čega je uklonjen. Ponovno je postavljen 1990. godine, ovaj put okrenut prema jugu.
T.H.