8. svibnja 1992. utemeljena Ramska brigada HVO / HVO brigada Rama.
Kroz brigadu je prošlo oko 2.000 pripadnika. U obrani doma, obitelji, Hrvata Rame-Prozora i ovog dijela Herceg-Bosne poginulo je 110 branitelja, a oko 200 je ranjeno.
U brigadi se borio i manji dio maloljetnih dragovoljaca od kojih su 4 poginula. Brigada je imala i dva poginula zapovjednika.
Foto-screenshot
Općinski stožer HVO Rama-Prozor osnovan je u proljeće 1992. i do sredine ljeta bio je u sastavu HVO-a za Središnju Bosnu. Manevarska struktura (bojne i satnije) počela se osnivati sredinom svibnja. Zapovijed za osnivanje brigade u Rami Odjel obrane HVO izdao je 16. rujna 1992. Do tada je obrana organizirana pod zapovijedanjem Općinskog stožera HVO i u tradiciji nekadašnje TO. Po zabilješci iz osobnog dnevnika generala HVO Željka Šiljega, 8. studenoga 1992. brigada Rama je imala oko 1.500 ljudi i držala je crtu dužine oko 10 kilometara. Ramska brigada HVO je preustrojem HVO-a početkom 1994. postala 42. domobranska pukovnija HVO Rama.
Foto-screenshot
Brigada HVO Rama je prošla težak ratni put.
Nakon pada Kupresa u travnju 1992. godine, Hrvati Rame-Prozora počeli su sa pripremom obrane od JNA i Srbo-četničke agresije, a 6 mjeseci poslije napadnuti su podmuklo od dotadašnjih saveznika – Muslimana-bošnjaka.
Padom Kupresa Hrvati Rame organiziraju obranu i vojničko znanje stječu u hodu. Unatoč velikoj nadmoći JNA u ljudstvu i tehnici, uspostavlja se donekle stabilna crta obrane.
Uz svakodnevno zasipanje stotinama granata položaji koje je držala brigada “Rama”, a posebno sela Zvirnjače, koje su branili pripadnici satnije HOS-a iz Rame, nije došlo do pomicanja obrambenih crta.Ljeto 1992. donijelo je nekoliko kombiniranih tenkovsko-topničkih i pješačkih napada Srpskih snaga na dominantu kotu Straža na Ravašnici. U jednom pokušaju osvajanja Ravašnice, topništvo brigade “Rama” je razbio Srpske postrojbe, poslije toga nije bilo značajnijih napada. Uz svakodnevna granatiranja crta obrane, uvidjevši da ne može napredovati, neprijatelj mijenja taktiku i dalekometnim topništvom gađa civilne ciljeve, a posebno grad Prozor, što izaziva velika razaranja i civilne žrtve.Krajem kolovoza 1992. Muslimansko-bošnjačka strana počeli su sa već pripremljenim planom djelovanja protiv Hrvata i brigade HVO Rama, naređuju povlačenje svojih snaga s crta obrane prema četnicima i raspoređuju ih oko Prozora, gdje se ukopavaju.
Ti potezi izazvali su još veću napetost.
Nastale tenzije pokušale su se smirit pregovorima u kojima sudjeluju predstavnici obiju strana, ali bez rezultata. S vremenom su napetosti rasle, da bi sredinom listopada 1992. dostigle vrhunac. U ponovnom pokušaju smirivanja stanja, u zgradi Hidroelektrane Rama održan je sastanak predstavnika HVO brigade “Rama” i predstavnika tzv. “Armije RBiH”. Na dnevnom redu bilo je i implementacije zaključka republičke Vlade RBiH koje su se ticali vojnog ustroja. U zaključcima pisalo je da na teritoriju gdje Hrvati imaju većinu, treba ustrojiti HVO u koji se trebaju uključiti Muslimani (bošnjaci), tako i obrnuto. Unatoč činjenici da u Rami Hrvati čine većinu (65%), Muslimani-bošnjaci nisu željeli prihvatiti zaključke Vlade RBiH. U kraćoj stanci koja je napravljena radi konzultacije, predstavnici brigade “Rama” dobili su vijest da su Muslimanske-bošnjačke postrojbe (tzv. “Armija RBiH”) napale pripadnike HVO-a u rajonu Zgonovi i ubile vojnika Franju Zadru.
Taj događaj prekinuo je sastanak i ubrzo iza toga dolazi do sporadičnih sukoba u Prozoru koji su tijekom noći prerasli u pravi rat. U razdoblju od 15-tak sati pripadnici HVO brigade “Rama” i satnije HOS-a porazili su Muslimanske snage (tzv. “Armiju RBiH”) čije je kompletno vojno i civilno vodstvo pobjeglo i za sobom ostavilo veliki dio kompromitirajuće dokumentacije o njihovom planovima prema Hrvatima. Prema iskušenom receptu, Muslimansko-bošnjački mediji iz Sarajeva u javnost pokušavaju plasirati svoju “istinu”. Govori se o tome kako Prozor više ne postroji, da su “ustaše” pobile više od 300 Muslimana te da je u sukobu u Prozoru sudjelovala i Hrvatska vojska sa 12 tenkova tipa “Leopard”. Istine radi, u sukobu u Prozoru poginulo je 8 Muslimansko-bošnjačkih vojnika, a na strani Hrvata, HVO je imao 5 poginulih vojnika i 18 ranjenih. Nije istina ni navod o sudjelovanju Hrvatske vojske u sukobu u Prozoru, a posebno teza o tenkovima “Leopard”. Niti jedan vojnik HV-a nije sudjelovao u oslobađanju Prozora. U mnogim kasnijim izvješćima i analizama sukoba u Prozoru, Muslimansko-bošnjački mediji svaki put spominju neku drugu brigadu HV-a, pa tako priča seže od 4. splitske, preko 113. šibenske, do Bojne Zrinski. Istina je da je u sukobima u Rami-Prozoru sudjelovali domaći Hrvati rodom iz Rame-Prozora sa jedina dva tenka na raspolaganju koja su korištena i protiv JNA par mjeseci ranije.
Sukob u Prozoru je dio smišljenog plana Muslimansko-bošnjačkog vojnog i političkog vodstva koje je na račun Hrvata, zauzimanjem Prozora ali i šireg prostora, pokušali nadoknaditi gubitak teritorija istočne i zapadne Bosne od strane Srba.
Zauzimanjem Prozora i prijevoja Makljen, strateške kote kod Prozora, Središnja Bosna bila bi u potpunosti odsječena. Uz spomenuto, plan Muslimansko-bošnjačkog vodstva je bilo zauzimanje doline Neretve i cijelog elektroenergetskog sustava. Kasnije slijed događanja pokazat će planove i nastojanje Muslimansko-bošnjačkog vodstva da pod svaku cijenu zauzme Prozor i Crni vrh, jer tko vojnički drži Makljen i Crni vrh, topnički kontrolira široki teritoriji od Bugojna do Konjica. Krajem siječnja 1994. godine, izvođenjem HVO operacije “Tvigi 94” i zauzimanje Muslimansko-bošnjačkog vojnog uporišta u selu Here, brigada HVO “Rama” je porazila tzv. “Armiju RBiH”, a posljedica toga je bio kraj međusobnog rata.
N.H.