Hrvatska je naša nada.
Idi dalje, liječi rane…
Evo Hrvat za dom pada!
Imao je samo 21 godinu kad se iz rodnih Poljica odmah na početku agresije na Hrvatsku priključio 1. gardijskoj brigadi “Tigrovi”. Krenuo je Miroslav u samo srce obrane Hrvatske i poginuo u žestokom četničkom napadu na prvu hrvatsku liniju. Bilo je to 4. listopada 1991. godine u Šarengradu kod Iloka.
![](https://domoljubni.hr/wp-content/uploads/2023/11/karmelicani.webp?x24307)
Miroslav – Migi Gudelj Velaga hrvatski vojnik, poginuo kod Iloka 91.
Točno prije 32 godine ostavio je svoj mladi život, svoja Poljica, majku, oca i trojicu braće. Prolazile su godine i Miroslavovi posmrtni ostaci tek su nakon mirne reintegracije istočne Slavonije 1998. godine preneseni u njegova rodna Poljica. Redom mu potom umiru otac, majka, njegova baka, pa braća Josip, Mladen i njegov brat uzor Ivan. Ostade prazna kuća Gudelja Velaga, ostade tužna uspomena na jednu dobru i plemenitu obitelj. Njegov dom obavi trava i zaborav.
– Bio je to miran i samozatajan, ali bistar i pametan dječak. Znam da je pisao pjesme, a njegovi crteži za naš školski list “Kolajna” bili su zaista odlični. Imao je silan smisao za umjetnost – prisjeća se još 2016 godine Migijev učitelj Dinko Zdilar.
– Migi je stvarno bio kreativac. Igrali smo se oko naših kuća, a on bi odjednom uzeo papir i olovku i, da ne vidimo, pisao bi pjesme. Tek bi ih onako stidljivo pročitao u večernjim satima ispred naših kuća – veli Migijev susjed i prijatelj Denis Gudelj Velaga.
– Nisam kao skladatelj mogao prijeći preko Migijevih stihova iz ove legendarne posljednje napisane pjesme, prije pogibije… Napisao sam glazbu, a videospot je režirao moj prijatelj Ago Kujundžić – kaže Tino Žužul, koji je prije 9. godina zapjevao Migijevu pjesmu, uz suze mnogih na komemoraciji za ovog iznimnog Heroja Domovinskog rata.
Kažimo i to da je Miroslav Gudelj Velaga napisao čitav niz pjesama i sada ih ljudi iz Udruge veterana i dragovoljaca Domovinskog rata nastoje prikupiti i izdati zbirku pjesama. A prije toga, od sljedeće godine svakog 6. srpnja, kada se Miroslav rodio, ispred njegove kuće održavat će se pjesnički susreti mladih Imotske krajine. Miroslavu Gudelju Velagi Migiju, pjesniku, umjetniku i junaku obrambenog Domovinskog rata u čast.
Pjesma pronađena u džepu Migijeve uniforme
I dok ruka pušku steže
suza suzom oko guši.
Nema praga što me veže,
snovi teški, sve se ruši.
Obiša sam mnoga vrata,
nemam kuda ali moram proći.
U Poljica moga brata
ovo pismo mora doći.
Ne tuguj mi moj Ivane,
moj Josipe još nas ima.
Ne tuguj mi moj Mladene
ja ostavljam zavjet svima.
I dok padam, ja se dižem,
u pomoć vas moram zvati.
Uvijek prvi drugog stiže,
gdje će zadnji život dati?
Ne tuguj mi moj Ivane
Hrvatska je naša nada.
Idi dalje, liječi rane…
Evo Hrvat za dom pada!
T.H.