Crkva u Hrvata danas slavi spomendan Drinskih mučenica, časne sestre Družbe kćeri Božje ljubavi. Došle su u Sarajevo 1882. na poziv nadbiskupa Josipa Stadlera. Poslala ih je utemeljiteljica reda, službenica Božja Franziska Lechner. Otvorile su 1911. na Palama kod Sarajeva samostan “Marijin dom,” kuću za sestre u kojoj su kasnije i poučavale, ali i pomagale susjedima – bez obzira na vjeru i narodnost. Ratne godine 1941, u samostanu na Palama nalazile su se: predstojnica, časna sestra Jula (Kata) Ivanišević, Hrvatica, rođena 25. XI. 1893. u Godinjaku kod Starog Petrovog Sela, časna sestra Berchmana (Karoline Anna) Leidenix, Austrijanka, rođena 28. XI. 1865. u Enzersdorfu (Donja Austrija), časna sestra Krizina (Josipa) Bojanc, Slovenka, rođena 14. V. 1885. u Zbureu kod Šmarjeških Toplica, časna sestra Antonija (Josipa) Fabjan, Slovenka, rođena 23. I. 1907. u Malom Lipju kod Žužemberka i časna sestra Bernadeta (Terezija) Banja, Hrvatica mađarskog podrijetla, rođena 18. VI. 1912. u Velikom Grđevcu. Utemeljiteljica Družbe Majka Franziska Lechner dala je geslo sestrama: “Sve za Boga, za siromahe i za našu Družbu!” Uputila ih je da se u svom radu nadahnjuju i na ovoj njezinoj izreci: “Činiti dobro, darivati radost, usrećivati i voditi u nebo.“ Upravo su im te duhovne smjernice pomogle da iz ljubavi prema Kristu budu spremne i umrijeti, ako zatreba.
Iako su svima činile dobro, ponajviše susjedima pravoslavcima, četnici su 11. prosinca 1941. godine opkolili samostan “Marijin dom,” opljačkali ga i odveli u zarobljeništvo sve redovnice. Vodili su ih po hladnoći i snijegu, bez tople odjeće, uz prijetnje i vrijeđanje, do Carevih voda i Sjetline.
Tamo je najstarija među njima, časna sestra Berchmana, shrvana od puta zaostala, a ubijena je 23. prosinca 1941. u Sjetlini. Ostale četiri časne sestre odvedene su do Goražda, kamo su stigle 15. prosinca 1941. Smještene su u zgradu vojarne, na drugom katu. Vojarnom je tada zapovijedao major Jezdimir Dangić. Pijani četnici noću su provalili u sobe, u kojima su se nalazile časne sestre i nasrnuli na njih. Sestre su tada jedna za drugom iskočile kroz prozor uz povike „Isuse, spasi nas!“ Nakon toga su ih četnici u dvorištu izboli noževima i sutradan bacili u rijeku Drinu. Tih dana u Drinu je bačeno oko 8 000 ljudi.
Bile su to: Julije Ivanišević (Hrvatica), Berchmana Liedenix (Austrijanka), Krizina Bojanc (Slovenka), Antonia Fabian (Slovenka) i Bernadette Banya (Mađarica).
![](https://domoljubni.hr/wp-content/uploads/2023/12/20171006_091502.webp?x24307)
O tragičnim događajima u Podrinju u Drugom svjetskom ratu danas se malo zna.
Glas o mučeničkoj smrti ovih sestara, u narodu poznatih kao Drinskih mučenica, brzo se proširio od samog početka. Nadbiskupijski postupak za njihovu beatifikaciju otvoren je u Sarajevu u prosincu 1999. godine. Nakon njegova završetka postupak je nastavljen pri Kongregaciji za kauze svetaca u Vatikanu. U siječnju 2011. papa Benedikt XVI. odobrio je njihovo proglašenje blaženima. Blaženima su proglašene 24. rujna 2011. na veličanstvenom misnom slavlju koje je u sarajevskoj “Zetri” predvodio pročelnik Kongregacije za kauze svetaca kardinal Angelo Amato.
Danas se spominjemo i sv. Marije Krucifikse di Rose, djevice, utemeljiteljice redovničke zajednice Službenica milosrđa ili Ančela. Rođena je u Bresci u Italiji 1813. godine kao kćerka imućnoga industrijalca. S 18 godina bila je direktorica u svilari svoga oca gdje se brinula za 70 radnika. Tu je upoznala socijalne probleme radničkoga staleža. U vrijeme kolere dvorila je bolesnike, a poslije te pošasti utemeljila je dvije škole za gluhonijeme. Brinula se i za starije žene, te za mlade djevojke. Utemeljila je družbu bolničarki za apostolat. Utemeljila je i ustanovu Ančela koju je potvrdio papa Pio IX, a financijski pomagao Marijin otac. S prvih 18 sestara, družba se brzo širila u mnoge gradove, pa tako i u Dubrovnik. Marija je umrla 1855. godine u dobi od 40 godina. Svetom je proglašena 1912.
![](https://domoljubni.hr/wp-content/uploads/2023/12/casne-sestredrinske-mucenice.webp?x24307)
Sjećanje na Drinske mučenice. Časne sestre ubili su srbočetnici.
Kako svjedoči don Anto Baković, te časne sestre su u noći s 14. na 15. prosinca bile mučene, prijetila im je smrt i obeščašćenje, te su zbog toga, hrabro, predvođene svojom predstojnicom sestrom Julom skočile kroz prozor s riječima: Isuse, smiluj nam se. Ondje su ih na tlu tako polomljene četnici izboli noževima te pustili da umru. Tako je mali dječak Ante Baković svjedočio smrti tih časnih sestara te se molio za njih kada su ih bacili u Drinu.
Htjeli su im provaliti u sobe i silovati ih. Kako bi spasile čast, skočile su s prozora .
O tragičnim događajima u Podrinju u Drugom svjetskom ratu danas se malo zna.
Časne sestre bile su nenaoružane i nalazile su se u svom samostanu u predgrađu Goražda, današnja Bosna i Hercegovina.
L.K.