Don LUKA KIRAC
Don Luka Kirac rodio se u Medulinu, u seljačkoj obitelji 27.rujna1860. Pučku školu završio je u Medulinu, a srednju školu započeo je u Senju 1872.godine i nastavio u Rijeci, dok nije prešao na bogosloviju u Gorici.
To je bio put obrazovanja siromašne inteligencije poput don Luke , a prije njega Vjekoslava Spinčića, Matka Mandića i Matka Laginje.
U to vrijeme dobar dio hrvatske omladine u Hrvatskoj pa i u Istri opredjeljivao se za pravaštvo po naučenju dr.Ante Strarčeviča.
Za Istrane je bio poseban razlog, što se tiče Starčevića, jer je i biskup Jurja Dobrile podržavao njegov program cjelovitosti Hrvatskih zemalja.
Don Luka je zbog svojih snažnih hrvatskih stavova bio je proganjan i u Austro ugarskoj i od Italije… Bio je u izbjegličkim logorim po Austriji, Moravskoj i Češkoj u koje je Austrougarska internirala Istrane 1915.
Talijanske vlasti su ga poslije ulaska u Pulu, poslale u zatočeništvo najprije na Sardiniju a nakon povratka u Istru nisu mu dopustili da ide u Medulin, nego je do kraja života 3.siječnja 1931. bio zatočen u selu Rakotole, između Karojbe i Višnjana, od kuda se nije smio maknuti bez posebnog dopuštenja.
![](https://domoljubni.hr/wp-content/uploads/2024/03/crticeipov.webp?x24307)
Njegovo najznačajnije djelo je ” Crtice iz istarske povijesti”
U osam poglavlja pisac je dao presjek kroz najdramatičnije trenutke povijesti hrvatskoga naroda u Istri. Dovoljno je samo nabrojiti poglavlja njegove knjige (on ih je nazvao „crticama“ naglašavajući i time svoju skromnost): Uvodna riječ, Hrvati i slovenci naseljuj Istru, Rižanska skupština, Poslije Rižanske skupštine, Gradovi i kule, Župani i županije, Istarski razvod, Glagoljica… U svojim Crticama Kirac opisuje narod , a ne feudalce; po tome je njegovo djelo neobično, i moderni historici danas pišu i istražuju upravo kao don Luka Kirac nekad: oni povijest gledaju u životu, radu i djelovanju širokih narodnih slojeva.A i naši povjesničari, danas više nego ranije, posežu za ovom don Lukinom knjigom, i u njoj nalaze poticaje za svoj rad. Po tome su njegove skromne Crtice zaista neobična, narodna knjiga, koja vremenom dobiva na cijeni i važnosti, a ne gubi ništa od svojega skromnoga, ali jasnoga i poštenoga govorenja.
Lili Benčik