7. svibnja 1995. “uniformirana lica” “Republike Srpske” podmetnutim eksplozivom posve su srušili crkvu i zvonik župe Petrićevac kod Banja Luke, a samostan zapalili. U požaru je izgorio krov i unutarnje prostorije sa cijelim inventarem,među kojima i župni ured i u njemu sve župne matice. Dok su se u noći vršile pripreme za taj čin, više franjevaca, tri časne sestre i 2 civilne osobe su istjerani iz svojih soba i pod stražom držani zatvoreni u jednoj maloj prostoriji. Među njima i fra Alojzije Atlija, najstariji član i srčani bolesnik, komu je te noći srce otkazalo, i kad su prije nego što je odjeknula detonacija i buknuo požar svi iz samostana izvedeni na samostansku njivu, on je ostao ležati mrtav na podu gdje ga je smrt zadesila.
Prema podacima vikarijata Banjalučke biskupije sa sjedištem u Zagrebu, u banjalučkoj regiji, srpske naoružane skupine do tada su ubile više od 400 katolika, u njihovim kućama, te četiri svećenika.
Protjerano je oko 55.000 katolika, a iz dva stara samostana, Bosanskog Aleksandrovca i Nove Topole, protjerano 9 časnih sestara i dvije pomoćnice, a još 1992. protjerano je 50 časnih sestara.
N.H.