30. lipnja 1993. povodom podmukle izdaje i napada Muslimana-bošnjaka unutar HVO-a na suborce Hrvate i napada tzv. “Armije RBiH” u Mostaru, Odjel obrane HVO Hrvatske zajednice Herceg-Bosne uputio je priopćenje o ratnoj situaciji u kojoj se navodi:
“U povodu najnovijeg napada Muslimanskih snaga na HVO i hrvatski narod na ovim prostorima u kojima se nastavlja osvajački rat započet na prostorima Središnje Bosne, predstojnik HVO Jadranko Prlić i predstojnik Odjela obrane HZ Herceg-Bosne Bruno Stojić uputili su hrvatskom puku Herceg-Bosne slijedeću poruku: Hrvatski narode Herceg-Bosne, Hrvati, naša braćo iz Republike Hrvatske i cijele dijaspore. U početku pritajene, a u zadnje vrijeme otvorene nakane Muslimanskog čelništva i njihove vojske da svoje poraze protiv Srpskog agresora i svoje povijesne frustracije nadomjeste i ostvare osvajanjem povijesnih prostora hrvatskog naroda u BiH potvrđuju se i u Mostaru. Rano jutros snažne Muslimanske snage napale su položaje HVO-a u Bijelom polju i vojarnu “Tihomir Mišić” te samu crtu u gradu.
Scenarij je potpuno isti kao i u Travniku, Kaknju, Vitezu, Busovači. Napadaju se položaji HVO, ubijaju i teroriziraju se civili, zatiru tragovi hrvatskog roda. Opstojnost Hrvata u BiH je ugrožena. Kao narod, moramo braniti svaki naš dom, svako ognjište i svaku crkvu.
Moramo u obranu ako hoćemo opstati gdje smo rođeni mi, naši očevi i naši preci. Jer iza Muslimanskih vojnika, među kojima je veliki broj mudžahedina, i stranih plaćenika, ostaju samo grobovi, srušene kuće i minirane crkve.Braćo Hrvati, u ovom sudbonosnom trenutku za naš narod samo nas najviše domoljublje, i uzvišeni ciljevi hrvatske opstojnosti svuda gdje smo gradili svoje domove, mogu održati. Ujedinimo sve naše snage, iz svakog hrvatskog sela, svakog hrvatskog mjesta, iz cijele naše Herceg-Bosne radi zaustavljanja Muslimanske agresije.
Hrvati iz svih općina diljem Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, Mostar je bio i ostao hrvatski grad.
I međunarodni čimbenici su Mostar preodredili za glavni grad svih hrvatskih prostora u BiH. Nova Muslimanska agresija na Mostar uvjetuje i promjenu okolnosti života, ponašanja i djelovanja vojnog i civilnog ustroja na ovim prostorima. Sukladno ovlastima i novonastaloj situaciji, predstojnik Odjela obrane HZHB Bruno Stojić izdaje slijedeću zapovijed:
1.) Svi vojni obveznici sa područja Herceg-Bosne, bez obzira gdje se trenutno nalaze, moraju se javiti Uredima za obranu matične općine, odnosno u svoje postrojbe, i to u roku od naredna 24 sata.
2.) Izričito se zabranjuje rad svih ugostiteljskih objekata, te točenja pića na javnim mjestima u periodu od 0 do 24 sati.
3.) Uvodi se policijski sat u svim općinama HZHB u vremenu od 21 sat uvečer do 6 sati ujutro, a u Mostaru od 20 sati do 6 sati ujutro. Građani se obavezuju na strogo poštivanje policijskog sata, a nadležni organi vojne i civilne policije dužni su protiv prekršitelja poduzimati mjere iz svojih ovlasti.
4.) Dozvoljava se samo rad trgovina prehrambenih proizvoda, a sve druge trgovine, odjeli robnih kuća moraju biti zatvoreni do povlačenja ove zapovijedi.
5.) Zabranjuje se obavljanje svih vrsta poslova fizičkim i pravnim licima koja nisu regulirala svoj status u Uredima obrane matičnih općina.
Za realizaciju zapovijedi odgovorna su sva lica na koja se zapovijed odnosi dok će nadzor obavljati civilna i vojna policija.”
N.H.
Uvečer 30. lipnja 1993., nakon 6 dana borbe, HVO Žepče je odbio sve napade te prisilio 319. i 305. brigadu tzv. “Armije RBiH” na predaju. Slijedila je 268 dana duga opsada na Hrvate enklave Žepče uz stalne, bezuspješne napade. Slika: zarobljena mudžahedinska zastava, Žepče 1993.