Dana 21. listopada 1992. u oslobodilačkoj akciji hrvatskih snaga poznatoj pod nazivom „Operacija Konavle” oslobođen je i posljednji dio okupiranog dubrovačkog područja i južne Hrvatske.
Sporazum Tuđman – Ćosić
Beograd je pred međunarodnom zajednicom okupaciju Konavala pravdao umjetno stvorenim pitanjem poluotoka Prevlake. Na kraju je 30. rujna 1992. u Ženevi potpisan Sporazum Tuđman – Ćosić. Njime je dogovoreno da će se do 21. listopada 1992. Podgorički korpus JNA bez borbe povući iz Konavala, a Hrvatska je zauzvrat pristala da Prevlaka postane demilitarizirana zona pod kontrolom Ujedinjenih naroda.
U iščekivanju postizanja ovog Sporazuma zapovjednik Zapovjedništva Južnog bojišta HV-a (sa sjedištem u Dubrovniku), general Janko Bobetko dao je kreirati planove za obje varijante – i oružano i mirno oslobađanje Konavala.
Operacija je trajala 4 dana, u razdoblju od 21. do 24. listopada , a cilj je bio spriječiti upad četnika iz Hercegovine nakon povlačenja JNA. Akcija je započela iskrcavanjem u oslobođenom Cavtatu, a cilj joj je bio zauzeti Konavoska brda i izbiti na granice prema Republici Bosni i Hercegovini i tadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji što je na kraju i učinjeno.
Oslobođeno je 1.210 kvadratnih kilometara hrvatske zemlje i 1.080 hrvatskog pojasa teritorijalnog mora.
Hrvatski branitelj Marko Mujan ističe nemjerljive zasluge branitelja koji su tada pružali otpor nadirućem neprijatelju – u Dubrovačkom primorju, Konavlima… kao i onih koji su osnovali Odred naoružanih brodova te iz Grada probijali pomorsku blokadu.
O oslobađanju hrvatskog juga 1992.
“Neko vrijeme bio sam u zapovjedništvu u Opuzenu – krajem 1991., nakon pada Čepikuća. Poslije toga sam bio u Odredu mornaričkog desantnog pješaštva u Stonu – tu sam bio pomoćnik za pješaštvo. Od tamo smo krenuli u oslobađanje. Krenuo sam s nekih 12-ak ljudi. Od tamo se išlo u Slano, Rudine…
Nisam htio ići u Dubrovnik gliserom, iako sam imao priliku. U Dubrovnik sam otišao kad je Dubrovnik bio izvučen iz okruženja i kad je magistrala bila oslobođena.
https://web.facebook.com/watch/?ref=embed_video&v=2039790589590408
Dalje sam bio u desantu za Konavle s jednom dubrovačkom domobranskom bojnom – bio sam im zapovjednik… Poslije sam bio zapovjednik u 1. bojnoj 163., kasnije 630. brigade…
Hrvatski branitelj Marko Mujan osvrnuo se na oslobađanje juga Hrvatske
Ovaj je prostor – jug Hrvatske – oslobođen do kraja 1992. operacijama Čagalj, Tigar, Oslobođena zemlja, Vlaštica i Konavle. Tada su hrvatske snage izašle na međunarodno priznatu granicu na jugu Republike Hrvatske, iako to nije bio kraj agresorskih napada u tom dijelu Hrvatske. Naime, sve do kraja rata, 1995., s područja BiH pod srpskom kontrolom na Dubrovnik i dubrovačko područje dolijetale su granate. Pritisak je posebno bio intenzivan uoči i tijekom operacije Oluja, a bio je potaknut gubicima agresorskih snaga na području Banovine, Korduna i Like. Ipak, hrvatske su snage uspješno odbile sve napade i hrvatski je jug pobjedonosno dočekao kraj rata.
Kada je u jesen 1991. srpsko-crnogorski agresor u potpunosti je opkolio Dubrovnik, ostavivši stanovnike Grada bez struje, vode i telefonskih linija, kao i bez ikakve povezanosti s ostatkom slobodnog hrvatskog teritorija, malobrojni branitelji morali su pronaći način kako u toj bezizlaznoj situaciji ostvariti vezu s ostatkom Hrvatske i obraniti grad. I morsku vezu gotovo bilo nemoguće uspostaviti, s obzirom da je Dubrovnik napadan i s mora – gdje su se nalazile agresorske topovnjače i ratni brodovi JNA.
Bio sam u zapovjedništvu južnog bojišta.
Moj put je bio vezan prije svega za crtu bojišnice, a kasnije nešto za zapovjedništvo, ali opet je to bilo povezano s crtom bojišnice, obilascima… ”
Tijekom kolovoza i rujna pokrenuti su pregovori između zapovjednika Južnog bojišta Janka Bobetka i zapovjednika 2. Operativne grupe Vojske Jugoslavije Pavla Strugara uz posredništvo međunarodne zajednice. Dogovor je postignut 24. rujna na britanskom brodu Avenger po kojoj su se do 20. listopada snage Vojske Jugoslavije trebale povući s Prevlake i pokrenuti napuštanje Konavala. Zbog straha da će postrojbe Vojske Jugoslavije zamijeniti postrojbe iz Hercegovine, sredinom listopada vojni vrh Južnog bojišta počeo je planiranje operacije Konavle. Odlučeno je da će se u noći s 19. na 20. listopada napraviti morski desant na Cavtat.
Vojni vrh u Gružu
Usprkos lošim vremenskim uvjetima, operacija je počela u noći s 20. na 21. listopada. Dijelovi 1. brigade ZNG-a brodovima su prebačeni u Cavtat, od kuda je pokrenuto oslobađanje Konavala. Sama akcija morala je biti brza i iznenađujuća jer se smatralo da je Vojska Jugoslavije minirala Zračnu luku Dubrovnik. Prve dvije grupe iskrcale su se u Cavtat bez otpora, ali granatiranje Cavtata počelo je kada se iskrcala 3. grupa. Ipak, hrvatske su snage brzo ovladale Cavtatom, Zvekovicom i Obodom. Istoga dan dijelovi 1. brigade izbili su na granicu BiH na Konavoskim brdima. Također, osigurana je zračna luka, a u idućih nekoliko dana osigurane su granice prema BiH i Crnoj Gori.
Uz operaciju Konavle pokrenuta je 22. listopada i operacija Vlaštica koju je predvodila 4. brigada ZNG-a. Tako se postigla nemogućnost premještanja neprijateljskih postrojbi te se oslobodilo područje koje je kontroliralo šire područje Dubrovnika. Nakon prvih proboja 1. brigade u Konavle su poslane i ostale postrojbe. Među njima su bile jedinice specijalne policije, kao i 163. dubrovačka brigada te 156. brigada.
U samoj operaciji sudjelovali su i Konavljani.
Već je 23. kolovoza osnovana Borbena grupa Konavle sastavljena od 100 ljudi koji su prošli dodatnu obuku na Mljetu. Postrojba je ubačena na područje Konavoskih brda dva dana prije same operacije u manjim grupama. Imala je zadaću postaviti zasjede i spriječiti prodor neprijateljskih postrojbi iz Crne Gore i BiH, što je uspješno provedeno. Poslije borbenih djelovanja postrojba je trebala kontrolirati položaje i braniti granicu Konavala.
Operacijama na Južnom bojištu oslobođen je čitav prostor koji je godinu dana ranije zauzeo srpsko- crnogorski i JNA agresor. Također, hrvatske snage proširile su bojište prema istočnoj Hercegovini i time su, osim dubrovačkom području, dale veću sigurnost zapadnoj Hercegovini. Čak 20 000 izbjeglica iz Konavala, Župe, Primorja i Dubrovnika počelo se vraćati na svoja ognjišta usprkos tome što su mnoge kuće bile spaljene, opljačkane ili srušene. Jedini prostor koji nije došao pod hrvatsku kontrolu, nego pod kontrolu UN-a bila je Prevlaka koja će se pod hrvatsku upravu vratiti tek 15. prosinca 2002. godine.
‘Centar za elektroničko izviđanje’ o kojem se jako malo zna
O njima se jako malo zna i govori, ali se mora znati da je ova ekipa uradila ogroman, lavovski ratni posao presrećući agresorske srpske razgovore i unoseći pomutnju u mnoge njihove akcije i planove dovodila ih do ludila…Moglo bi se reći da je ova skupina za elektroničko izviđanje zaslužila podeblju knjigu, roman, najviša ratna odličja i kvalitetan dugometražni ratni film koji bi bio jako gledan.
Prisluškivali smo kompletnu talijansku mornaricu, dio američke Šeste flote i Petu sovjetsku eskadru
Svjedočanstvo o oslobodilačkoj akciji “Operacija Konavle”
21. listopada 1992. godine u oslobodilačkoj akciji poznatom pod nazivom ” Operacija Konavle” oslobođen je i posljednji dio okupiranog dubrovačkog područja.
Sama akcija oslobađanja dugo je odgađana, prvo radi poštivanja odredbi sporazuma, a potom i radi olujnog juga. Konačno, nešto iza ponoći 21. listopada izdana je zapovijed za izvršenje zadaće iskrcavanja u Cavtat.
Snage PU Dubrovnik, SJP Karlovac i SJP Lučko već su bile ubačene (dan-dva ranije) na teritorij Konavala radi zaštite civilnog stanovništva i zaustavljanja upada četnika iz istočne Hercegovine.
Za portal dogodilose.com svjedočanstvo o tim događajima dao je jedan od pripadnika SJP Karlovac koji je sa svojom postrojbom iz Dubrovnika čamcima prebačen u Cavtat koji je agresorska vojska prethodno napustila:
“Kada su nas prebacivali iz Dubrovnika voženi smo prilično velikim čamcima. Bila je prilično jaka noć i možda griješim u broju čamaca jesu li bila dva ili tri jer su prebačena dva voda SJP Karlovac u Cavtat. Kada su Tigrovi prebacivani također je prvo stiglo pješaštvo, a kasnije i motorna i oklopna vozila trajektom. Srbi su topništvom tukli po Cavtatu i luci (vjerojatno iz područja prema Trebinju) tako da je jedan projektil pogodio trajekt, a pogođen je i hotel Croatia. Kada je prostor oslobođen vojska je povučena sa tog područja i dozvoljena je prisutnost pripadnicima UN-a i MUP RH. No nije nam dozvoljen pristup Prevlaci, a na kontrolnim točkama prema granici sa Crnom Gorom mogli smo imati samo kratko oružje. Tako se dogodila anegdota na kontrolnoj točki iznad uvale Cipavica kada je jedan od kolega imao potrebu velike nužde pa se prilično udaljio i jasno dok je vršio nuždu bio je miran. U trenutku vršenja nužde od strane Crne Gore približavao mu se njihov vojnik koji je imao pušku (ne znam koji tip, pretpostavljam AP M70), a isti ga nije vidio. Kako je kolega uza se imao samo pištolj viknuo je “Bacaj oružje” našto se neprijateljski vojnik okrenuo i bježao je u smjeru Crne Gore, a moj kolega je krenuo trčati prema nama. Mi povike nismo čuli, ali je njemu onako zadihanom trebalo duže vremena da nam sve ispriča.”
Vratimo se na 21.10.1992. godine kada u Cavtat dolaze pripadnici 1. gardijske brigade “Tigrovi”.
Nakon iskrcavanja iz trajekta „Pelješčanka“ na cavtatskoj rivi u ranim jutarnjim satima, ove snage predvođene vodičima Selakom i Martinovićem, brzim hodom izlaze na Obod, te preko u potpunosti spaljene Zvekovice, dolaze do sela Uskoplja odakle napreduju cestom prema četničkim položajima na rubu konavoskih brda.
Prvi sukob s neprijateljem uslijedio je kada su došli ispod utvrđenog visa Gradine – tt 562. Neprijateljska vatra iz protuzračnog topa „trocijevca“ bila je usmjerena na snage 1. bojne 1. brigade ZNG koje su imale zadaću napredovati istim pravcem. Nakon što je ovo oružje neutralizirano preciznim pogotkom iz „fagota“ “Tigrovi” nastavljaju napredovanje prema selu Jasenice u koje ulaze u poslijepodnevnim satima. Prije toga, s njihove desne strane začuli su pucnjavu što je značilo da se i borbena grupa „Konavle“ (koja je također sudjelovala u operaciji) sukobila s neprijateljem. U tim borbama na Vojskom dolu poginuo je, oslobađajući rodne Konavle, dubrovački branitelj Mato Golubić.
21. listopada se ujedno obilježava i dan općine Konavle.
D.K.