Erdutski sporazum
Erdutski sporazum, naziv za Temeljni sporazum o istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu koji je postignut tijekom pregovora u američkom Daytonu (→ daytonski sporazum) između hrvatskog predsjednika F. Tuđmana i srbijanskoga predsjednika S. Miloševića. Potpisalo ga je 12. XI. 1995. u Erdutu izaslanstvo lokalne srpske zajednice, a u Zagrebu izaslanstvo hrvatske vlade (M. Milanović u ime srpskih pregovarača i H. Šarinić u ime hrvatskih), uz posredovanje Petera Galbraitha (veleposlanika SAD-a u Hrvatskoj) i Thorvalda Stoltenberga (posrednika UN-a). Prethodio mu je sporazum o Temeljnim načelima za pregovore o istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu, potpisan 3. X. 1995. u Erdutu. Hrvatska je Erdutskim sporazumom pristala na mirnu reintegraciju okupiranoga dijela hrvatskoga Podunavlja, a istodobno su srpskoj zajednici u njemu bila zajamčena sva manjinska i druga prava. Sporazumom je dogovoreno da Vijeće sigurnosti UN-a uspostavi prijelaznu upravu do integracije navedenoga područja u Republiku Hrvatsku. Određeno je da prijelazna uprava djeluje jednu godinu, uz mogućnost produljenja razdoblja za još jedan mandat (također u roku od jedne godine). Dogovorena je demilitarizacija područja tijekom 30 dana od razmještanja međunarodnih snaga i privremene policije, zatim osiguranje povratka izbjeglica i prognanika (uz povrat njihove imovine ili naknadu za nju, slobodu povratka, etničku ravnopravnost i dr.) te da prijelazna uprava organizira funkcioniranje javnih službi kao i da najkasnije 30 dana prije isteka prijelaznoga razdoblja provede izbore za tijela lokalne vlasti (uz pomoć srpskoj zajednici da imenuje zajedničko Vijeće općina). Nakon potpisivanja Erdutskoga sporazuma Vijeće sigurnosti UN-a donijelo je Rezoluciju 1037 (15. I. 1996) kojom je odlučilo uspostaviti Prijelaznu upravu UN-a za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem (UNTAES) čiji je mandat okončan 15. I. 1998.
Erdutski sporazum. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Dogovoreni su razvojačenje, razmještanje međunarodnih snaga i uspostava snaga privremene policije te, što je najvažnije, povratak prognanih Hrvata.
„Erdutskim sporazumom rat u Hrvatskoj je završen, a preostalo je još da se u prijelaznom razdoblju pobunjeni Srbi reintegriraju u državu protiv koje su se borili i da se prognani Hrvati vrate u svoje razrušene domove.
Dana 12. studenog 1995. u Erdutu je potpisan Temeljni sporazum o Istočnoj Slavoniji, Baranji i Zapadnom Srijemu o mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja u ustavno pravni-poredak Hrvatske.
Vijest je zvučala iznenađujuće s obzirom na to da su predstavnici pobunjenih Srba tijekom pregovora bili nepopustljivi.
No činjenica je da zapravo nisu imali izbora. Mogli su doživjeti samo još jedan težak vojni poraz koji bi najvjerojatnije izazvao novi izbjeglički egzodus poraženih.
Pregovori u stožeru UN-a u Erdutu počeli su još 3. listopada uz posredovanje supredsjedatelja Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji Thorvalda Stoltenberga i američkog veleposlanika Petera Galbraitha.
Tada je potpisan sporazum o Temeljnim načelima za pregovore o Istočnoj Slavoniji, Baranji i Zapadnom Srijemu.
Unatoč tomu što su tražili specijalan status, čak i autonomiju, tijek pregovora vodio je samo u jednom smjeru. Bio je to konačan poraz velikosrpskih ciljeva, pa su zato pregovori dugo trajali.
Slavko Dokmanović, gradonačelnik okupiranog Vukovara, poslije optuženik za ratne zločine na Ovčari, samo nekoliko dana prije konačnog potpisivanja mira tvrdio je da će „prije sebi odsjeći ruku, nego potpisati takav dokument“. Ipak, nova pobjeda hrvatskih snaga u operaciji Južni potez ubrzala je pregovore u Erdutu.
Uz nazočnost Galbraitha i Stoltenberga sporazum su s hrvatske strane potpisali Hrvoje Šarinić, a sa srpske Milan Milanović.
Njime je dogovoreno da Vijeće sigurnosti UN-a uspostavi prijelaznu upravu do konačne integracije, uz mandat djelovanja na jednu godinu i mogućnost produljenja za još jedan mandat.
Video-youtube-arhiva-HRT