Nakon nekoliko godina pregovora i brojnih pokušaja 12. listopada 2007. godine prema Hrvatskoj su iz Novoga Sada krenuli konji odvedeni tijekom Domovinskoga rata iz ergele u Lipiku.
U noći 12.na 13. listopada 2007. godine, točno u 2,30 sati, prvi kamioni došli su iz Srbije na Ergelu Lipik – u njima su bili konji koje je koji su ukradeni i odvedeni u Srbiju u vrijeme Domovinskog rata.
Vraćeno je ukupno 66 konja, od čega je bilo tek osam izvornih otetih 1991. s lipičke Ergele, dok su ostali potomci otetih konja. Poslije dugog putovanja konvoj je, uz sirene i svjetla, prošao ulicama Lipika, na kojima su ljudi izlazili na dvorišta i prozore iako su bila 2 sata ujutro.
Na Ergeli se spontano skupilo 200–tinjak stanovnika Lipika i Pakraca koji su cijelu noć bdjeli čekajući trenutak za koji se mislilo da nikada neće doći. Na cesti prema Ergeli ljudi su s upaljenim svijećama osvjetljavali put konjima prema njihovu starom domu. Mnogi su plakali promatrajući povratak konja koji su izranjali iz magle i tame u koju su bili odvedeni ratne 1991. godine.
Odmah na početku Domovinskoga rata tijekom napada na Lipik i ergela je bila na meti minobacača iz okolnih srpskih sela, a poslije je izgorjela pogođena napalmom. Od 117 konja 27 ih je ubijeno, a preostalih devedeset Milan Komasović tada zaposlen na ergeli skupio je i prebacio preko Save u Bosnu.
Put otuđenih lipicanaca bio je težak. Konji su odvedeni u mjesto Lilić, a zatim u Vojnu ustanovu “Karađorđevo”. Konji su 1995. preseljeni na poljoprivrednu zadrugu “Bešenovo”, a zatim na poljoprivredno gospodarstvo Teodora Bukinca pokraj Novog Sada.
Tijekom svih tih godina Komasović je uspio održati matično stado na okupu. Ipak, reprodukcija je bila loša, dosta konja je uginulo od bolesti, a često su bili na rubu gladi. Osim toga otuđene lipičke konje te njihove potomke kontinuirano su prodavali. Ipak nakon 16 godina zahvaljujući naporima pojedinaca i hrvatske Vlade lipicanci su ipak vraćeni u Lipik.
Krađa lipicanera bio je samo jedan od niza pljački koje je srpska vojska provela u Hrvatskoj od Vukovara do Dubrovnika. Meta pljački bilo je doslovno sve od umjetnina, novca, namještaja i bijele tehnike i svega čeg su se srpski agresori dokopali.
Prema riječima ratnog ministra zdravstva Andrije Hebranga, cjelokupna ratna šteta (izravna i neizravna) koju je Srbija proizvela u Hrvatskoj agresijom iznosi oko 250 milijardi dolara…
T.H.